Svečano zahvalno misno slavlje u prepunoj središnjoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja predvodio je hvarski biskup Petar Palić. Suslavili su postirski župnik Jure Martinić, sužupnik, nekadašnji župnik Ante Jelinčić i župnik obližnje župe sv. Jeronima u Pučišćima mr. Pavao Gospodnetić.

Na početku euharistijskoga slavlja postirski župnik izrazio je dobrodošlicu biskupu Paliću na slavlje 75. obljetnice zavjeta sv. Josipu, podsjetivši na događaj iz ratne 1944. godine kada je upravo na današnji dan njemačka vojska odvela većinu muškoga stanovništva iz Postira. „Na ovaj dan i pod svodovima ovoga hrama odvijala se molitvena drama majki, supruga, sestara, kćeri i zarućnica koji su ostali bez svojih najmilijih. Taj molitveni vapaj oblikovao je postirski zavjet sv. Josipu koji nije bio samo njihova obveza, niti je prestao njihovom smrću. Obećanje koje su dali kao zajednica obvezuje i nas, današnju generaciju”, istaknuo je župnik Martinić u kratkom osvrtu na taj događaj iz postirske prošlosti.

Pojasnio je kako se slavlje obljetnice toga zavjeta sv. Josipu odvija u najuzvišenijemu činu euharistije koja je, rekao je, zahvala i uvijek ponovno obnavljanje, a ne tek komemoracija

„Ovaj naš zavjet koji slavimo nije samo komemoracija, nego i prigoda da što bolje upoznamo napore prethodnih naraštaja u ostvarivanju onoga bez čega bi i njihovi i naši životi, naša razmišljanja, očekivanja i mogućnosti bili uvelike drugačiji. U vremenu koje otklanja pogled od naših korijena, u vremenu koje guši i slabi naš identitet, i katolički i hrvatski, potrebno je upoznati minule događaje, ali ujedno i bilježiti one čiji smo suvremenici. Svestrano nastojanje oko očuvanja materijalnoga i duhovnog nasljeđa, ali i spomena na zaslužne ljude i događaje, zalog je odgovornosti prema nadolazećim naraštajima. Samo poznavajući ono što se dogodilo u vremenima prije nas, možemo lakše vrednovati vrijeme u kojemu sada živimo”, poručio je mladi postirski župnik.

Izražavajući radost što može s vjernicima slaviti euharistiju u prigodi 75. obljetnice zavjeta sv. Josipu, biskup Palić napomenuo je kako je svaka euharistija prije svega zahvala Gospodinu na svemu što nam daje, ali i na tome što nam po euharistiji nudi svoje spasenje. Osvrnuvši se na obilježavanje događaja iz ratne 1944. godine, biskup Palić ustvrdio je da se taj događaj s pravom može nazivati čudo. Podsjetio je, pritom, i na Isusova čuda, rekavši kako su se ona događaj s vjerom. „Vjera je preduvjet čuda. Ona ista vjera s kojom su se vaši pređi u ovoj crkvi molili uz taj nesretni događaj koji se zagovorom sv. Josipa završio sretno. No, najveće se čudo događa u euharistiji, kada Isus Krist snagom Duha Svetoga kruh i vino pretvara u otajstvo našega spasenja te tako postaje naša snaga za život”, rekao je biskup Palić u uvodu u euharistijsko slavlje.

„Htjeti zaboraviti produljuje progonstvo, otajstvo spasenja zove se sjećanje”, židovska je izreka koju je biskup Palić u homiliji ponudio vjernicima na razmišljanje, ustvrdivši kako je sjećanje, odnosno spomen nerazdvojivi dio židovske i kršćanske vjere. Židovi su živjeli i prenosili svojim potomcima činjenicu izlaska, izbavljenja iz egipatskoga ropstva te su to trajno dozivali u sjećanje svojim potomcima kako ne bi zaboravili na ono što je Bog učinio u njihovu životu. Isus Krist nam kaže „Ovo činite meni na spomen”. Taj spomen više je od običnoga sjećanja. To je spomen koji je stvarno i prisutno u nazočnosti onoga koji nam sebe daje kao dar i šalje nas da iz toga sjećanja, spomena i slavlja oblikujemo naše živote i naš svijet. Nema kršćanskoga života bez sjećanja i spomena, bez obveze da ono što je bilo u prošlosti unesemo u našu sadašnjost te je tako preobrazimo, poručio je, među ostalim, hvarski biskup.

Osvrnuvši se na svetopisamski navještaj u euharistijskom slavlju, podsjetio je na Abrahamov savez s Bogom. Abraham je veliki uzor vjere. Prema Božjem obećanju, Abraham je napustio domovinu bez ičega, kreće u potragu za novom zemljom. No, Abraham na sve to gleda kao na nešto bezvrijedno, jer nema potomstva. No, Bog potvrđuje svoje obećanje Ahrahamu, rekao je mons. Palić, poručivši da Bog drži svoje obećanje i pokazuje svoju ljubav i milosrđe.

„Naš Bog nije neki daleki Bog, odsutni Bog, on je Bog Jahve, prisutni Bog, Bog koji prati svoj narod i koji je prisutan u posebnim događajima svojega izabranoga naroda. Naš Bog nije Bog koji ne čuje, Bog koji ne osjeća; on je Bog koji uslišava, Bog koji suosjeća i koji prati svoje stvorenje”, primijetio je hvarski biskup, podsjetivši kako se upravo Božja blizina prepoznaje i u događaju iz 1944. godine u Postirima te potvrđuje da je Bog djelovao i djeluje u toj župi. „Bog vam je čudesno pokazao kako on nije Bog koji ne uslišava molitvu, već Bog koji čuje vapaj koji proizlazi iz čista i iskrena srca”, rekao je biskup Palić.

Govoreći o evanđeoskome ulomku koji donosi događaj Isusova preobraženja, poručio je da Isus i nas želi preobraziti, obasjati nas svojim svjetlom. Isus nam je objavio Oca nebeskoga, Oca koji nas uslišava, koji je milosrdan i s nama supati. „Ovo je Sin moj Ljubljeni, slušajte ga”, riječi su današnjega evanđelja, naglasio je biskup trootočke biskupije. Upozorio je kako u našem svijetu postoje mnogi glasovi koji ljude zbunjuju, koji ljude usmjeravaju i traže nešto od njih. Dovoljno je pogledati čudesnu moć reklama. Glasovi koji dolaze do nas konkurencija su jedni drugima. Svi nas oni žele na svoju stranu. Ti nas glasovi zbunjuju, ne snalazimo se među njima. Nejasno nam je koji glas trebamo slijediti, primijetio je hvarski biskup, pojasnivši kako u životu treba slijediti velike vrednote, kao što su solidarnost, razmijevanje, nježnost i suosjećanje te sve ono što ponekad u životu zaboravljamo. Poručio je kako nas događaj Isusova preobraženja potiče da prepoznamo u ovome vremenu koji je to glas koji nas vodi u sigurnu budućnost.

„Pokušajmo prepoznati među nama Krista koji je i danas ovdje i koji je po našim životima na djelu, u ovoj župnoj zajednici, u našoj biskupiji i društvu u kojemu živimo”, zaključio je hvarski biskup.

Za euharistijskoga slavlja pjevali su mješoviti župni zbor „Karmel” pod ravnanjem Margarete Vukojević i Dječji zbor kojim je ravnala Hana Čargo. Evanđeoski ulomak svečano je navijestio domaći župnik, a u molitvi vjernika zazive su iznijeli mladi župljani. Pred kraj misnoga slavlja biskup Palić blagoslovio je novu zastavu s likom sv. Josipa na kojoj se nalazi i molitvena poruka „Sv. Josipe, potporo obitelji, moli za nas!”.

Počeci slavlja sv. Josipa u toj bračkoj župi sežu još iz 1944. godine kada su se ondašnji župljani zavjetovali svecu da će njemu u čast podignuti crkvicu, nabaviti svečev kip i štovati ga kao svoga zaštitnika ako ih izbavi od ratnih strahota. Te su godine njemački okupatori po dolasku na otok odveli brodom muškarce između 15 i 65 godina, njih 335 u znak odmazde te je njihova sudbina tako bila neizvjesna. Iz obližnjega Supetra prebačeni su ratnim brodovima do Makarske, a zatim u Bosnu. U to vrijeme Božji je puk, osobito žene s djecom i starcima, u župnoj crkvi pod vodstvom nekadašnjega župnika Ante Marušića upućivao molitve i zazive sv. Josipu koji se tih dana trebao slaviti. Većina se odvedenih vratila svojim kućama, dok su sedmorica stradala na putu. Postirski žitelji vjeruju da se to dogodilo čudesnim zagovorom sv. Josipa. U znak zahvalnosti i kao ispunjenje danoga zavjeta, na uočnicu blagdana Gospe Karmelske 15. srpnja 2011. godine, u Postirima je blagoslovljena zavjetna crkva Sv. Josipa, podignuta na predjelu Glavica.