Susret je počeo molitvom Srednjeg časa u sklopu kojeg je prigodnu meditaciju imao župni vikar župe Gospe van Grada fra Jerko Kolovrat. Središnji dio rekolekcije bilo je izlaganje hvarskog biskupa Petra Palića o tem „Crkva u izlasku ili Crkva u šetnji?”

U naslovu promišljanja biskupa Palića dvije su sintagme pape Franje o Crkvi. Prva sintagma o „Crkvi u izlasku” je preuzeta iz apostolske pobudnice „Evangelii gaudium”. Druga sintagma je preuzeta iz Papina promišljanja susretu sa sjemeništarcima i njihovim biskupima i odgojiteljima, kada je rekao: „Crkva treba biti ‘u izlasku’, kako Isus želi, a ne Crkva u šetnji“.

Biskup Palić kroz prizmu apostolske pobudnice „Evangelii gaudium” ukazao je na važnost i nužnost „Nove evangelizacije“ u Crkvi. Nova evangelizacija je proces evangelizacije koja se u novije vrijeme odvija u zemljama koje su nekoć većinski prihvatile kršćanstvo, ali je vjera u njima toliko usahnula da ju je potrebno nanovo, skoro od samoga početka naviještati da se s njom upoznaju i kao svoj osnovni životni program prihvate i sadašnje generacije. Stoga smijemo reći da bi „nova evangelizacija trebala raspiriti žeravicu koja tinja pod pepelom sekularizacije i neobuzdanoga gomilanja materijalnih dobara te opet rasplamsati snažan plamen vjere u Boga, kazao je hvarski biskup.

Istaknuo je kako  nova evangelizacija treba započeti u samoj Crkvi, odnosno crkvena se zajednica treba više usredotočiti na srž Evanđelja, na osobu Isusa Krista i njegovu poruku spasenja, kako bi odatle spoznala da je ponajprije ona stalno potrebna promjene, čišćenja pokore i obraćenja. Prvi preduvjet da bi se evangelizacija, koja je odgovor na Isusov nalog da se pođe i propovijeda svemu svijetu, mogla dogoditi jest misijska preobrazba Crkve. Ne radi se samo o preobrazbi pastoralnog djelovanja, nego se ponajprije radi o općem razumijevanju preobrazbe. Ta preobrazba za papu Franju ima jednu riječ: „izlazak”. Pozvani smo naviještati svima, bez oklijevanja, nevoljkosti i straha. Crkva je pozvana ići ususret, preuzimati inicijativu i tražiti one koji su na raskrižju putova. Govoreći o sintagmi „Crkvi u šetnji“ naglasio je kako je ona koju ne zanima stvarni život i koja bez ikakvog interesa prolazi pokraj drugih. Ona je jalova, besplodna, samo gleda na vlastitu korist i  udobnost. Crkva u šetnji je ona koja ne zna biti radosna, kazao je biskup Palić. 

Crkva u „izlasku“ je Crkva koja doživljava nezgode, koja je ranjena i prljava zato što je izašla na ulice. Nasuprot Crkve u „izlasku“ papa Franjo razlikuje Crkvu koja je bolesna zbog zatvorenosti i komocije hvatanja za vlastite sigurnosti. Ako Papa zagovara i poziva da budemo Crkva u „izlasku“ život svećenika u izlasku očituje se u tome da je on čovjek hrabrosti i beskrajnog povjerenja u Božju providnost. Svećenik je čovjek koji ne strahuje pred onim što će se dogoditi sutra.  Svećenik u „izlasku” je čovjek koji se ne boji novih koraka i novih izazova, spreman je priznati vlastita ograničenja, koji prihvaća i zna da postoje i drugi koji su uključeni i suodgovorni u procesu i zadaći koja se zove misionarsko poslanje i nova evangelizacija.

Svećenik u „izlasku” je osoba, koja se ne opire Duhu Božjemu i njegovoj životvornosti koja se očituje u pozivu na promjenu, preobrazbu i obraćenje. Svećenik u „izlasku” je čovjek koji se unatoč godinama života i rada, ne umara, nego ostaje trajno svjež, jer crpi snagu s bogatog izvora molitve, liturgije i sakramentalnog života. Svećenik u „izlasku” je čovjek čija su vrata srca i doma uvijek otvorena za drugoga, za potrebnog, za posrnulog. Svećenik u „izlasku“ je, doduše, blijeda, ali ipak slika beskrajne Božje dobrote i njegova milosrđa, zaključio je biskup Palić.