Na početku mise župnik don Rajko Marković pozdravio je sve, zahvalan Bogu na velikom broju okupljena puka koji se našao i u crkvi i na crkvenom platou, a među kojima su bili i gosti iz Dubrovnika, Metkovića i Stoca.

U homiliji biskup se osvrnuo na korizmeno vrijeme kao vrijeme promišljanja o svom životu, vrijeme pokore i obraćenja. Podsjetio je na riječi sv. Franje Saleškoga, biskupa, koji je o korizmenom vremenu rekao: „Grijesi su prah i smeće, ali se u pokori i ispovijedi pretvaraju u ruže i ljiljane“. A da bismo mogli ispraviti svoje pogreške i slabosti, onda ih prije svega moramo prepoznati u čemu nam može pomoći i evanđelje o Isusovim kušnjama. Govoreći o evanđeoskom odlomku, biskup Palić pojasnio je svaku kušnju s kojom se Isus suočio. Prva kušnja je da se dobije moć nad glađu i žeđi. Iz ove kušnje proizlazi poziv svim vjernicima da se preispitaju kako postupaju s hranom i pićem, s plodovima zemlje, sa stvorenim u cjelini. Uz to, važno je kako se odnosimo prema svim onim ljudima koji pate od gladi i žeđi – od fizičke gladi, ali i od gladi i žeđi za smislom života i pravdom. Pozvao je na molitvu za mir za sve izbjeglice i prognane iz Ukrajine, koji se suočavaju s neizvjesnošću, strahom i s raznim materijalnim potrebama.
Druga kušnja koju Isus susreće u pustinji je kušnja moći nad drugima. Sve povijesne knjige zapravo su uvijek knjige o ratu, o vladavini jednog naroda, jedne države nad drugom. Očigledno, ljudi do danas nisu uspjeli pobjeći od ovog iskušenja – i to ne samo u velikim „svjetovima“, odnosno u političkom obračunu između Istoka, Zapada, Sjevera i Juga, u borbi za prevlast međunarodnih poslovnih grupacija, već i u našim „malim svjetovima“, u obitelji, na poslu, u školi, u susjedstvu, čak i u župi. Stoga nije nevažno kako se ponašam prema svojim bližnjima i kako svoje mišljenje prenosim drugima. Ta moć nad drugima može poprimiti vrlo suptilne oblike i uvijek je dobro razmisliti mogu li doista izdržati ovu kušnju, oduprijeti se ovoj napasti, rekao je biskup.
Treća kušnja je kušnja moći nad životom i smrću, odnosno kad čovjek sam počne određivati gdje život počinje i gdje završava. Ne radi se o borbi protiv svih vrsta bolesti, radi se o tome da ljudi sami žele odlučivati o životu i smrti i više ne prepoznaju Boga kao Gospodara života i smrti. Formula, „Što je moguće, mora se i dopustiti“ jasno pokazuje koliko smo pod utjecajem ove kušnje. Dakle, nije važno kako se nosim sa životom i smrću, opet i u velikim i malim svjetovima. Mi kršćani smo dužni služiti životu, ali i prihvatiti da je Bog Gospodar života, naglasio je biskup.
Ove kušnje svake godine predstavljaju veliki naslov prve korizmene nedjelje i žele nas navesti na razmišljanje o tome kako se nosimo s njima u svakodnevnom životu. Ako ustanovimo da bismo trebali promijeniti nešto u svom životu, tada bi upravo sada bilo vrijeme da to učinimo – vrijeme kajanja i pokore, rekao je biskup.
Poslije mise i biskupovog blagoslova u crkvi su ostali samo bračni parovi na korizmenom predavanju koje je održao biskup. Odazvala su se 64 para od jedne do šezdeset i jedne godine supružničkog života. Biskup je govorio o glavnim naglascima apostolske pobudnice „Amoris laetitia – Radost ljubavi“, budući da je ova godina upravo Godina obitelji koju je proglasio papa Franjo, a koja traje od 19. ožujka 2021. do 26. lipnja 2022.
Mons. Palić je kratko govorio o obitelji u Svetom pismu, naglasivši da Biblija obiluje obiteljima, pokoljenjima, ljubavnim pričama i obiteljskim krizama, te da je obitelj prisutna od prve stranice Biblije, odnosno Knjige postanka do posljednje biblijske Knjige otkrivenja.
Govoreći o dimenziji obitelji kao „domaće Crkve“, biskup je naglasio da obitelj ima veliku ulogu u prenošenju vjere. Obitelj je povlašteno mjesto kateheze za djecu, mjesto u kojem roditelji postaju prvi učitelji vjere svojoj djeci, vodeći računa o različitoj osobnosti svakoga djeteta.
Biskup je podsjetio kako je redoviti pastoral u većini biskupija usmjeren na djecu, mlade, odnosno na pripravu za slavlje sakramenata i ukazao na nužnu formaciju odraslih. Govoreći da su u obitelji prisutni i patnja i zlo i nasilje i činjenici da se obitelj od početka suočavala s grijehom, koji je odnos ljubavi između muškarca i žene pretvorio u dominaciju i gospodarenje, biskup je naglasio da obitelj nije apstraktni ideal, nego je više poput praktične vještine, koju treba vježbati nježnošću.
Pozvao je sve nazočne očeve i majke, bake i djedove da svoje obitelji okupljaju na molitvu, da čitaju Božju riječ, da sudjeluju na euharistijskim slavljima, jer će jedino tako moći rasti u ljubavi i sve više postajati hramom u kojem prebiva Duh Sveti.
Poslije duhovne obnove u crkvi, župnik je sve parove pozvao u župnu dvoranu, na čašćenje i druženje, što su oni rado prihvatili, a navratio je i s njima se zajedno sa župnikom zadržao u razgovoru i biskup. Na izlazu iz crkve biskupa i župnika su pred crkvom pozdravili mladići-nogometaši bjelopoljske župe, koji igraju u sastavu Katoličke malonogometne lige hercegovačkih biskupija, fotografirali se pred crkvom, župnik izmolio molitvu, a biskup ih blagoslovio i zaželio im uspjeh i Božji blagoslov. Nogometaši su otputovali u Čitluk odigrati dvije utakmice sa župama Studenci i Gabela Polje.