Govorio je o aktualnom stanju u svojim biskupijama i društvu, prvim dojmovima o Hercegovini i Hercegovcima, dobroj suradnji između Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH, slavlju Božića u svom djetinjstvu i mladosti, ulozi obitelji u današnjem svijetu, Godini Božje Riječi, ulozi katoličkih medija, Hrvatima u iseljeništvu. S njim je razgovarala Sanja Pehar.

Mons. Palić osvrnuo se i na početak preuzimanja službe u Mostaru kada je rekao da i on poput Jakova želi sanjati, a ne bježati od stvarnosti.

„Taj svetopisamski događaj bio mi je paradigma da Bog koristi svaku situaciju za susret s čovjekom. Tako Bog koristi naše različite situacije za susret s nama. I kao što je Jakov sanjao tu ljepotu ljestava koje ga povezuju s Bogom, tako sam i ja tu sliku uzeo i rekao da bih doista želio poput Jakova sanjati drugačiju situaciju ovdje i političku i društvenu u kojoj svi mi živimo, jer to su okolnosti u kojima Crkva živi, u kojima svaki vjernik živi.

Nije tajna, i meni je žao što se uvijek promatra kroz tu prizmu da smo mi Biskupija koja ima nekakve slučajeve, koja ima nekakve fenomene i da je jedino to ono što nas obilježava. Postoji bogatstvo našega života, postoji bogatstvo života vjernika pa i ono najskrovitije življenje svoje vjere je jedno bogatstvo, ali s druge strane ne treba zatvarati oči pred činjenicom i društveno-političkom, ali ne treba zatvarati oči ni pred unutarcrkvenom činjenicom, a unutarcrkvena činjenica je, nažalost, takva da imamo situacije gdje djeluju osobe koje su otpuštene iz franjevačkog reda, da imamo situacije da naši ljudi nevaljano i nedopušteno primaju sakramente, a to sve ostavlja negativnu sliku ne samo tih naših župa, nego negativnu sliku naše Crkve, Crkve u Hercegovini. I svi bismo trebali shvatiti tu vlastitu odgovornost u življenju svoje vjere.

Za mene je osnovno temeljno pitanje: ‘Pa po čemu smo mi onda vjernici katolici? Po čemu smo vjernici katolici ako ne shvaćamo, ne razumijemo ili ne želimo razumjeti unutarnje uređenje Crkve?’ To su rekao bih, te dvije krajnje stvarnosti koje, nažalost, uvijek pred drugima isplivaju na površinu, a ne vidi se ono drugo bogatstvo našega biskupijskoga života, bilo na župama koje vode franjevci, bilo na župama koje vode dijecezanski svećenici, jer ima puno onoga dobroga, plemenitoga i pozitivnoga što se može doživjeti u tim našim župama”, kazao je mons. Palić, koji je nedavno u Međugorju na poziv nadbiskupa Henryka Hosera prvi put slavio euharistiju.

„Naravno da me se u prvim intervjuima pitalo što ću i kako ću se postaviti prema Međugorju? Ja sam jasno rekao da je Međugorje župa Mostarsko-duvanjske biskupije, trenutačno je ta župa, po odluci pape Franje, pod upravom apostolskog vizitatora mons. Hosera, koji ima ovlasti određene dekretom Svete Stolice. Ja sam na njegov poziv došao u Međugorje proslaviti svetkovinu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije. Radosno sam se odazvao i bilo mi je drago susresti vjernike međugorske župe, iako je bilo i ljudi sa strane.

Rekao sam ono što je bitno s obzirom na sadržaj naše vjere o Blaženoj Djevici Mariji, ali i s obzirom na situaciju same župe Međugorje, odnosno da je ona sada pod upravom mons. Hosera i da se taj moj pohod, u skladu s onim što je Papa rekao u Dekretu kad su hodočašća odobrena, ne može nikako drugačije shvatiti, nego samo kao posjet biskupa svojoj župi, odnosno na području svoje biskupije koja je sada pod upravom mons. Hosera.

To je i početak i kraj svega onoga što se treba reći o tom mom pohodu. Naravno, da sam mons. Hoseru rekao da ostajem otvoren i da smatram da je to i dalje župa Mostarsko-duvanjske biskupije i da smo tu za suradnju”, rekao je biskup Palić naglašavajući kako svemu treba pristupiti smireno, odgovorno, jasno i u skladu sa smjernicama Crkve.

Kao i u svojoj božićnoj poruci govorio je i o novim okolnostima u kojima se slavi Božić.

„Smatram da bismo i u ovoj pandemiji trebali izvući ono što je najbolje i najkorisnije za naš vjernički život. U tom smislu je išla i moja ovogodišnja božićna poruka. Treba se doista vratiti onome bitnome, a bitno je da je Bog odlučio u Isusu iz Nazareta postati jednim od nas, da je ušao u ovaj svijet, u ovo čovječanstvo sa svim onim što ono jest. Da na taj način želi pokazati da je i On s nama u ovoj našoj pandemiji i u ovim okolnostima u kojima smo mi sada i da je to veliki razlog za kršćaninovu nadu, da osjeti da nije sam, a kušnji će biti uvijek, ovakvih ili onakvih”, kazao je mons. Palić, pozivajući vjernike poput pape Franje, da budu radosni kršćani.

U razgovoru biskup Palić osvrnuo se i na ulogu katoličkih medija danas.

„Htio bih zahvaliti za medijsko djelovanje svih naših katoličkih medija. U današnjem svijetu i vremenu važna je prisutnost u medijima nekih tema za koje se smatra da su samo za crkvene zajednice ili za crkveno okruženje. Smatram da su svi naši katolički mediji dobro sredstvo za prenošenje poruke evanđelja. Uz zahvalu i priznanje za sve ono što naši djelatnici u katoličkim medijima čine, želim ih potaknuti na odgovornost i da budu svjesni kako su pozvani u današnje vrijeme pomoći vjernicima ne samo pružanjem informacije nego i u formiranju vjere. Vjera nije u čovjeku nešto statično. Ona je dinamična. I svaki dan mi svjedočimo svoju vjeru. Ali, moramo ju poznavati. A da bismo ju mogli upoznati uz čitanje razne literature, uz informiranje preko različitih tiskanih medija i elektronički mediji imaju veliku ulogu. Uz zahvalu i podršku ide i moj poziv i poticaj da doista iskoristimo sve mogućnosti kako bismo ljudima pružali pravu informaciju i kako bismo im pomogli u formiranju njihove vlastite vjere“, rekao je biskup Palić, a cijeli razgovor može se poslušati u audiozapisu.