Budi dio naše mreže
Izbornik

Biskup Petanjak na Bogojavljenje slavio euharistiju u krčkoj katedrali

Krk (IKA)

Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja krčki biskup mons. Ivica Petanjak OFMCap predvodio je svečano misno slavlje u krčkoj katedrali u koncelebraciji osmorice krčkih svećenika i redovnika.

Evanđelje je navijestio krčki župnik vlč. Anton Valković, a biskupov tajnik vlč. Josip Karabaić navijestio je svetkovanje Vazma i tijek ove liturgijske godine.

Biskup Petanjak u homiliju je pojasnio da se i na Božić i na Bogojavljenje slavi isto otajstvo utjelovljenja i rođenja Sina Božjeg kao čovjeka, s razlikom da je na Božić naglasak stavljen na pastire i objavu Izabranom narodu, a na Bogojavljenje na Mudrace i objavu poganima, tj. svim narodima.

Spoznajemo da se Bog rodio kao čovjek za sve ljude. To je neizmjerni pomak u povijesti spasenja i nezamislivi napredak u spoznaji Boga. Ljudi su došli do spoznaje da postoji samo jedan Bog Stvoritelj i Spasitelj koji je Otac i brat svima, i kao takav ne može stati na moju stranu, a protiv tebe, i ne može stati na stranu našeg naroda, a protiv drugoga naroda, kao što ni roditelj ne može stati na stranu jednog, a protiv drugog djeteta. Ta je stvarnost zaživjela s Kristovim rođenjem, jer se on jednako očitovao Židovima i poganima, i makar se to dogodilo prije dva tisućljeća, i danas se možemo pitati: jesmo li mi toga svjesni? Možda to i znademo, ali svojim ponašanjem ne pokazujemo, primijetio je biskup.

Sin Božji se rodio kao čovjek za sve. Iz toga proizlazi da svatko od nas ima u sebi nešto sveto i božansko što bi se također moglo i trebalo roditi i usrećiti ovaj svijet. Kao što je u djetetu Isusu svima nama darovan život i došlo novo svjetlo, mi sami postajemo nositelji života i svjetla drugima. Kako? Na koji način sam ja svjetlo drugima kao što je Krist meni i svima nama?Današnje evanđelje nudi dva moguća puta: Heroda i Mudrace. Za Heroda se može reći da njegov put i nije put. Budući da nije put nikada neće doći do Isusa Krista. On ne pokazuje nikakav interes za Isusa, osim što u njemu vidi neprijatelja kojeg treba svim mogućim sredstvima ukloniti. Drugi put je jedini ispravan, a to je put Mudraca koji kreću na put neizvjesnosti. To nije put preko putničke agencije koja ti osigurava prijevozno sredstvo, smještaj i jamči da ćete sve spremno dočekati. Ili, da provodiš dane u dokolici pa ti onda odjednom padne prosvjetljenje s neba. Traženje uvijek podrazumijeva naporan put. Da bi se našlo svjetlo života, mora se poći na put, protumačio je mons. Petanjak.

U ono vrijeme, zvjezdoznanci – astrolozi, nisu loše živjeli. Nije ih muka „trbuhom za kruhom“ natjerala da sve ostave i krenu u nepoznato, nego potreba srca. Ako se traži Boga onda to nije pitanje želiš li ga pronaći, nego koliko ga želiš pronaći? S koliko ga strasti tražiš? Zato Herod ni teoretski nije imao nikakve šanse, jer se nije pomakao s mjesta. On nikada nije poduzeo najdulji put u svome životu, a to je put prema samome sebi. Nije ove Mudrace pokrenula neka čudna zvijezda na nebu, nego ona u njima. U sebi su pronašli svjetlo koje ih je upućivalo da trebaju izaći iz sebe, iz svoga svijeta i okrenuti se prema van, prema drugima. Onaj tko pronađe svjetlo u sebi ponajprije počinje sebe promatrati drugačijim očima. Vidi sebe u drugačijem svjetlu. Vidi da nije on središte svijeta oko kojeg se sve mora vrtjeti, nego da postoji nešto drugo što daje smisao našem životu. Nakon te spoznaje počinje put traženja, put istine, koji neminovno vodi do Isusa Krista. Bez uranjanja u sebe nema obraćenja i nema povratka Isusu Kristu. Taj put je strogo osoban i nitko ga ne može učiniti umjesto mene. Nitko i ništa me u tome ne može zamijeniti. Sve je sadržano u dvije riječi: odlučiti i krenuti. To moram učiniti ja. Smisao tog puta je otkriti vlastite darove koji su meni dani. Što je moje bogatstvo? S čime mogu doći pred Boga i pred ljude? Najveći je siromah onaj koji misli da nema ništa. Svatko ima nešto svoje specifično. Tom svome treba udahnuti dušu, oživjeti i dati mu pravo ime. To može biti veoma dobar početak našeg puta na koji se moramo odvažiti, ne znajući kako će završiti. Ali ako se polazi u ime Isusovo, onda će taj put doći do svog cilja. Poduzimanje puta pretpostavlja ostavljanje nepotrebne prtljage. Možda ćemo morati ostaviti i svoju dosadašnju sliku o samima sebi, kako bi pronašli svoje pravo, iskonsko lice. Vjerujemo da su Mudraci našavši Isusa pronašli sebe i zato su se sretni vratili svojoj kući, ali drugim putem, kaže evanđelje. Jer stari je put za njima, a novi pred njima. Daj Bože da i nama tako bude, zaključio je krčki biskup Petanjak.