„Ono što je Bog učinio Mariji po njenom začeću, nama je učinio na krštenju. Po sakramentu krštenja mi smo poput Marije oslobođeni istočnoga ili iskonskog grijeha. I nama je Bog udijelio istu milost kao Mariji, bez ikakvih naših zasluga. Time što smo kršteni i oslobođeni od grijeha, Bog se sa svoje strane obvezao da će on nama biti vjeran zauvijek“, rekao je mons. Petanjak, upitavši nastojimo li mi živjeti bez grijeha, poput Marije, ili nam je svejedno kako živimo. A i mi smo po krštenju slobodni od istočnoga grijeha.

Premda je Bog unaprijed oslobodio Mariju od ljage istočnog grijeha, nije izvršio nad njom nikakvo nasilje da prihvati biti majkom Božjeg Sina.

„Uvijek postoji slobodna volja čovjeka. Bog uvijek poštuje slobodu čovjeka. Bog ne nagovara, ne prisiljava, ničim ne uvjetuje, nije to učinio ni prema Mariji. Bog zna da će jedanput biti takva osoba, koja će to htjeti. Bog zna da će to biti u Nazaretu, da će se zvati Marija, te godine. Ali time što Bog to zna, on ne vrši na to nikakav pritisak. Nego čeka da se dogodi to vrijeme. Bog zna za svakoga od nas kako ćemo živjeti, ali ne prisiljava čovjeka da čini dobro ili zlo“, rekao je mons. Petanjak.

Budući da je unaprijed znao za zasluge koje će doći cijelom svijetu po Isusovoj muci i smrti, Bog je znao da će se jedanput u povijesti pojaviti osoba koja će pristati biti majka njegovom sinu. „Stoga je Bog odlučio tu osobu, Mariju, kad se začela u krilu svoje majke Ane i oca Joakima, unaprijed, već od njenog začeća, osloboditi od svake ljage grijeha. To slavimo – Marijino bezgrešno začeće u krilu njene majke“, poručio je mons. Petanjak.

Bog uvijek zna što će osoba učiniti, ali ne prisiljava čovjeka kako će postupati. „To odlučuje čovjek. I kod Marije Bog je znao što će se dogoditi, ali Mariju nije ničim uvjetovao. Zato, jer je znao da će se dogoditi trenutak da će Marija prihvatiti začeće Božjeg sina, Bog je nju već prije, od njenog začeća, oslobodio ljage istočnog grijeha“, rekao je propovjednik.

Slavlje svetkovine Bezgrešnog začeća datira od 9. st. na Istoku. Istočne Crkve  slavile su Mariju kao bezgrešnu, a korijeni toga blagdana su i dublji, prije 8. st. Kasnije je osobito franjevačka duhovnost inzistirala na Marijinom bezgrešnom začeću.

Franjevačka duhovnost smatrala je da bi se Sin Božji utjelovio i rodio kao čovjek i da prvi čovjek nije sagriješio. „Kod Boga se ništa ne događa stihijski. Kod Boga je od postanka svijeta ili prije postanka svijeta sve planirano, određeno, postavljeno, samo što Bog čeka da se može realizirati neki plan, kad budu zrela vremena. Kad dođe pravi trenutak, kažemo, kairos. Kad se sve posloži. Kad je sve kako bi trebalo biti, onda plan Božji koji u Bogu postoji odvijeka, ostvaruje se u jednom trenutku povijesti“, rekao je mons. Petanjak.

Papa Siksto IV. 1476. uvodi Bezgrešnu kao blagdan za Crkvu. Kasnije je, 8. prosinca 1854., došlo svečano definiranje dogme o bezgrešnom začeću BDM po papi Piju IX.

„Papa nešto definira da naglasi, pojasni značenje nečega što u Crkvi već postoji, što se vjeruje, ali se želi staviti veći naglasak na to što ljudi slave i kako to ljudi shvaćaju. Papa se može poslužiti svojim pravom da misli kako nekad u Crkvi treba nešto jasnije definirati, naglasiti. Onda o tome pita cijelu Crkvu.

Kad je Pio IX. odlučio proglasiti dogmu Bezgrešnog začeća, pitao je cijelu Crkvu što ljudi misle o tome, to su proveli biskupi u svojim biskupijama. Kad je dobio pozitivan odgovor, svečano je definirao dogmu – Bog je, znajući da će se u povijesti roditi osoba koja će apsolutno htjeti surađivati u Božjem planu spasenja, Mariju unaprijed oslobodio od ljage istočnog grijeha, od grijeha kojega svi baštinimo od praroditelja“, rekao je propovjednik.

Biskup je rekao kako je i kod Marije bila Božja inicijativa. Marija nije ničim uvjetovala Boga, tražeći nešto od njega jer će roditi Sina Božjega.

„Bog unaprijed nagrađuje našu vjernost. Kroz cijelu povijest spasenja, Bog uvijek ima inicijativu. Kod svih saveza koji su sklopljeni, kod nijednoga nije došla inicijativa od čovjeka. Uvijek je Bog nudio i dolazio čovjeku, da čovjeku bude dobro.

I uvijek se Bog obvezuje, kao kod Marije, tako i kod našeg krštenja – Bog unaprijed nama daruje svoju milost, a na nama je hoćemo li na Božju ljubav odgovoriti pozitivno ili negativno, hoćemo li priznati Boga za oca ili ćemo mu okrenuti leđa. Što god da bude, Bog će nama ostati vjeran.

To je garancija nama i da budemo svjesni da, što god nam se dogodi u životu, Bog nikad ni od koga od nas nije dignuo ruke. Nikad nije nikoga prekrižio. Nikad za nikoga nije rekao da je beznadni slučaj“, ohrabrio je mons. Petanjak, rekavši da će „Bog čekati hoćemo li se vratiti k njemu dok ne izdahnemo“.

„To bi trebalo posvijestiti, da znamo u kakvog Boga vjerujemo. U Boga dobrote, milosrđa, neizmjernog strpljenja, Boga koji ljubi svako svoje stvorenje, želi spasenje svakog od nas.

Unaprijed znajući da ćemo odgovoriti na njegove pozive i nastojati biti sveti, Bog nas već unaprijed obdaruje svojom milošću, dobrotom, daruje nam potrebne darove, karizme koje su nam potrebne da se ostvarimo u životu“, rekao je mons. Petanjak.

Biskup je podsjetio kako se blagdan Bezgrešnog začeća slavi usred Došašća koje je radosno vrijeme iščekivanja rođenja Krista, ali i vrijeme budnosti, kad dolazak Mesije treba, koliko je moguće, dočekati čistog srca. Zato je taj blagdan poticaj čovjeku da pogleda u sebe.

„Podigni se. Zaviri u svoje srce. Nemoj biti rob grijeha. Pokušaj živjeti kao slobodno biće, pokušaj poput Marije u svojoj slobodi reći Hoću, pristajem biti dionik Božjeg plana spasenja. Milost koja nam je dana po krštenju, po sakramentima, toliko toga nam je Bog dao, sve su to sredstva spasenja. To koristi da i u došašću pokušamo biti zahvalni, poput Marije, na Božjim darovima i živjeti u skladu s darovima“, potaknuo je mons. Petanjak, poželjevši da udaljimo od sebe što nas pritišće kao teret grijeha da možemo živjeti slobodni.

Predvoditelj slavlja upitao je i koliko ljudi današnjeg vremena uopće imaju pojam grijeha. „Ljudi su uvijek griješili. Ali postojala su vremena kad je neka sveopća klima bila da su se ljudi sramili svoga grijeha. Tijekom povijesti, ljudi su pazili da umru u milosti Božjoj. Neke osobe cijeli život molile su da umru u milosti Božjoj, da se uspiju prije smrti pokajati, ispovjediti, da odu čisti s ovoga svijeta. I društvo se brinulo o tome. Za staroga, bolesnoga, zvalo se svećenika da ne umre bez ispovijedi, pričesti, pomazanja. Koliko je nama danas stalo do toga?

Danas često griješimo i opravdavamo svoj grijeh. Čak se ponosimo grijehom. Sve je dopušteno, svatko može raditi što hoće. Izgubili smo kriterije“, upozorio je mons. Petanjak. Potaknuo je da budemo slobodni reći ‘Ovo hoću, ovo neću u životu’; da se ne uzoholimo na milostima koje nam je Bog dao i da Bogu budemo zahvalni na tome.

„Svaki dan učiniti mali korak dovodi do velikih djela. Marija je rekla: ‘Bog je pogledao na moju neznanost’ i po njenoj malenosti učinio je velika djela za cijeli svijet jer je od nje potekao Spasitelj svijeta, Isus Krist Gospodin“, poručio je biskup Petanjak.

U misi su koncelebrirali puntamiški župnik don Igor Ikić, koji je kolega mons. Petanjka sa zajedničkog studija bogoslovije i još osmorica svećenika.