Spomenuti blagdan okuplja otočane iz svih župa otoka Raba, koji tradicionalno, u molitvi i pjesmi, hodočaste kako bi svoja srca predali Majci Božjoj, da ih čuva i prikaže svome Sinu, Isusu Kristu, koji je na drvu križa podnio patnju za otkupljenje svijeta.

Biskup Petanjak u propovijedi je istaknuo kako su ožiljci razapinjanja Kristov znak prepoznavanja. „Toma apostol, koji se tad nije našao zajedno s drugim apostolima, kaže da neće vjerovati dok ne vidi tog raspetog i uskrslog Krista i dok ne opipa njegove rane. Da bi Bog pokazao svoju blizinu i da bi se učinio vidljivim i opipljivim u svijetu, utjelovio se i rodio kao čovjek. Bog je postao vidljiv i opipljiv. To su dvije potrebe koje na poseban način karakteriziraju nas kao ljude. Imamo potrebu vidjeti svojim očima, ali puno puta čak ne vjerujemo niti svojim vlastitim očima, nego ono što vidimo idemo provjeriti svojim rukama. Ruke su povlašteni govor ljubavi i mnoga umjetnička djela nastala su rukama. Pružena ruka na pozdrav, zagrljaj, dodiri tijela, govori više od stotinu riječi.

Jedno je nekoga gledati, a sasvim drugo je ruku mu pružiti, pozdraviti i zagrliti. Nije dovoljno samo misliti, samo vidjeti, samo čuti, nego i dotaknuti, djelovati i činiti. Sve ono što nosimo u svojoj glavi u svome srcu, to svojim rukama ostvarujemo, u djelo dovodimo i provodimo. Sva ta divna djela koja smo ostvarili plod su naših ruku. Konkretiziraju naše misli i osjećaje, stvaraju, služe i njeguju. Ne bi bilo svijeta bez ruku i njihovih doticaja.

Tomi je važno dotaknuti Isusa, a ne samo vidjeti kao i ona žena koja je bolovala od krvarenja, bila je uvjerena da će ozdraviti ako svojom rukom dotakne Isusa. Morala je dotaknuti kako bi mogla ozdraviti“, rekao je, između ostaloga, biskup Petanjak.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Raba.