Pozivajući sve na činjenje djela milosrđa, biskup je pozvao vjernike da se zapitaju od koga očekuju nagradu za svoja dobra djela: „U djelima milosrđa koja činimo, vješto se može prikriti zamka i mogućnost traženja osobne koristi, zahvale i pohvale. Veoma je tanka nit i granica između isprazne slave i taštine za djela koja činimo i činjenja dobra radi dobra samoga što spada na samu bit ljudske naravi“. Tek kad počnemo činiti dobro radi dobra samoga, rekao je biskup Petanjak, moći ćemo izbjeći težak grijeh licemjerja, dvostrukog života i ponašanja – onog javnog i onog skrivenog. „Licemjerjem čovjek omalovažava Boga, te sebe stavlja na prvo mjesto, mjesto koje pripada samo Bogu. To je uvijek bila velika napast za čovjeka, a osobito danas kad smo stvorili kult osobe i čovjeka proglasili božanstvom pa si umišlja da se sav svijet vrti oko njega“. Zato je biskup pozvao na činjenje dobrih djela u skrovitosti i poniznosti.

Post, pojasnio je, nije samo post od hrane već uključuje svako odricanje radi trezvenijeg života, a posvećuje se krepostima koje ga prate – svakom gestom ljubavi i velikodušnosti koja siromašnima i potrebitima daje plod onoga čega smo se dragovoljno odrekli.

Nadalje, istaknuo je biskup, korizma je povlašteno vrijeme za molitvu. „Crkva nas poziva da započnemo proces duboke obnove i unutarnje preobrazbe u pripremi za proslavu uskrsne slave: moramo se obratiti, ali da bismo to učinili moramo se podsjetiti da smo “prah”, to jest ništa, beznačajni pred Bogom. Čak i da nismo vjernici, kad sebe promotrimo u cjelokupnom ovom svemiru bilijuna zvijezda, planeta, nebeskih tijela, tko smo mi? Zrno prašine. (…) Polazeći od poniznosti, čovjek će moći shvatiti svoju nedostatnost i pronaći lijek nadasve kroz ozbiljan proces obraćenja i mijenjanja sebe, koji će ga voditi do otkrića Boga i njegove ljubavi, njegovog milosrđa i posljedično tome do zajedništva s njim. Iz toga onda proizlazi istinska naklonost prema braći i sestrama u transparentnoj i djelotvornoj ljubavi“.

“Pepeo koji danas posipamo na svoje glave poziv je na poniznost kao nužan čin ozbiljnog procesa preobrazbe našeg uma, srca i vjere, koji će nas odvratiti od prolaznih ponuda svijeta i dovesti do Boga. Ovo putovanje hrani se i podržava molitvom, jača se većom koncentracijom na Sveto pismo i osobnom kontemplacijom, što nas motivira i potiče da se zaljubimo u Ljubav koja nas je prva ljubila“, zaključio je biskup Petanjak.