„Evanđelja koja čitamo ne govore o rođenju kao takvom, rođenju još jednog djeteta, nego o Isusovom rođenju kao događaju i otajstvu naše vjere. Svaki Božji potez događaj je koji u sebi nosi određeni sadržaj, nama za pouku i orijentaciju. Evanđelist Ivan ne govori ništa o tome kako se Isus rodio, nego zašto se Isus rodio – koji je smisao Isusovog rođenja, čime se potvrđuje ovo maloprije rečeno: sve što je vezano za Isusa je događaj. Ima svoj sadržaj. Imaš što vidjeti, čuti, naučiti, shvatiti, prihvatiti, živjeti. Ivan stavlja naglasak na to da Isus kao Sin Božji po svome rođenju dolazi k nama. Bog je inicijator pokreta. Bog se prvi upućuje čovjeku, a na čovjeku je da taj pohod primi ili odbije“, pojasnio je biskup u homiliji.

„Svi glagoli u pročitanom Proslovu Ivanova evanđelja odnose se na Isusa. On je odvjeka kod Boga. Sve što je stvoreno po njemu je stvoreno, na njegovu sliku je stvoreno, radi njega je stvoreno. On dolazi na svijet i to kao svjetlo da svijetli svima koji ga prihvaćaju. Uvijek Bog vuče prvi potez prema čovjeku. Onima koji su ga primili kao Spasitelja, Isus je omogućio da postanu djeca Božja. Postali smo Božji, ali ne svojom snagom, nego njegovom milošću. Bog nas rađa za svoju djecu. To je vrhunac ovog navještaja i to je smisao cijele povijesti spasenja. U toj jednoj rečenici sadržan je sav smisao Isusovog utjelovljenja i rođenja i sav smisao nas ljudi i našeg postojanja. Ako se to ostvari, Isusovo je poslanje završeno i ispunjeno, a mi smo postigli najviše što čovjek može postići i što može biti: dijete Božje“, rekao je biskup.

Biti dijete Božje, biti Božji, pripadati Bogu, biti Božja svojina, biti dio Boga koji je sve stvorio i sve u njemu postoji i ima život… više od toga se ne može ni misliti ni željeti, smatra krčki biskup.

Ako bi se to ostvarilo, a sve ovisi samo o nama, jer Isus je već došao i ispunio sva svoja obećanja, tada bi mi na svijetu imali samo jednu ulogu – onu istu koju je imao Isusov preteča Ivan Krstitelj. Za njega kaže njegov učenik Ivan apostol, koji nam sve ovo piše, da je uloga Krstiteljeva bila u tome da je on došao »kao svjedok, da posvjedoči za Svjetlo, da svi vjeruju po njemu«.

Imamo samo jednu jedinu ulogu i poslanje u svijetu: svjedočiti za Svjetlo. Svjedok je onaj koji priča ono što je vidio i što je čuo. To je jedino što mi možemo i što bismo trebali učiniti na ovom svijetu za Boga: prepoznati ga kao Spasitelja i naviještati njegovu prisutnost u svijetu koja se treba po nama i preko nas očitovati i prepoznati, poručio je mons. Petanjak.

Kao što je Isusov dolazak među nas nas učinio njegovom rodbinom, njegovom braćom i sestrama, tako bi naš život u svijetu trebao njega prezentirati i učiniti vidljivim i prepoznatljivim ovom svijetu, po našem kršćanskom svjedočanstvu života. Tada bi Isusovo rođenje kao čovjeka i njegov silazak među nas uistinu bio događaj za cijelu povijest svijeta i bio bi početak jednog novog svijeta, novog načina i oblika postojanja, koji se ne bi obilježio jednim danom u godini i iscrpio i ispraznio s onim izvanjskim dekorom koji ga prati, a koji u biti nema nikakve veze sa stvarnim rođenjem Isusovim, nego mu je prikrpljen kao tumor zdravom tkivu. Na nama kršćanima je da taj tumor odstranimo, na vrlo jednostavan i elegantan način: da budemo to što smo postali na Božić, a postali smo djeca Božja. U tom smislu Božić nije svršetak nego početak našeg kršćanskog hoda koji se treba očitovati u svemu onome što smo i tko smo, zaključio je biskup Petanjak.

Pjevanje je animirao katedralni zbor, uz glazbenu pratnju Antonija Jurešića na orguljama, Adriana Polonija na trubi, Lovre Komljenovića na violini te Damjana i Blaža Komljenovića na violončelu. Božićnu pjesmu pri kraju misnog slavlja izveo je i dječji zbor Kapljice.