U homiliji biskup Petanjak osvrnuo se na liturgijska čitanja posljednje nedjelje došašća: „Vi, koji živite u ovom domu za umirovljenike i čiji su koraci postali odmjereni i pomalo usporeni i umorni, ne osjećate onu užurbanost, koji puta i histeriju, koja vlada u svijetu i koja je, po sebi, motivirana dobrim nakanama: kako stići završiti sve one poslove koji se moraju učiniti prije jednog velikog blagdana kao što je Božić, i k tome obići sve trgovine kako bi nabavili poklone kojima ćemo obradovati one do kojih nam je stalo, a onda se možda i uputiti i na dulje putovanje kako bismo ove božićne blagdane proveli zajedno sa svojom širom obitelji“.

Biskup Petanjak primijetio je kako i nedjeljno evanđelje ima upravo ove karakteristike užurbanosti i dinamičnog djelovanja jer nakon što je mlada Marija primila anđeoski navještaj da će začeti i roditi Sina Božjega kao čovjeka, žurno kreće na put, kako bi se susrela s osobom od povjerenja, sa svojom tetkom Elizabetom, koja također čeka rođenje svoga sina Ivana.

“Gledamo kako se susreću dvije buduće majke, koje čekaju rođenje svog prvog djeteta. Obje su radosne i Bogu zahvalne jer su djeca koja se trebaju roditi začeta na čudesan način. Elizabeta će postati majka pod stare dane, a Marija je začela po Duhu Svetom. Zato ovaj susret ne može biti ništa drugo doli veličanje Božje dobrote i zahvala za sva njegova lijepa i velika iznenađenja”, rekao je biskup.

Poručio je svima kako Božji zahvati koji izazivaju neprolaznu radost daju snagu za cijeli život, pa i onda kad nam dođu dani teški i mučni, kad križ pritisne sa svih strana, kad se budemo osjećali kao da nam je Bog okrenuo leđa, živjet ćemo od tih Božjih zahvata koji su nam u prošlosti prouzročili toliku radost, jer ćemo se sada, u nemilim danima, vraćati na prijašnja vremena i sebi govoriti: »I ovo što sada živim ima smisla, ima neko značenje i poruku, jer mi Bog ne bi nešto veliko u prošlosti učinio što sada ne bi za mene bilo dobro i spasonosno«.

Na koncu mise svima se obratio mr. Anton Peranić, koji je od 1996. godine dušobrižnik Doma, te biskupu i svima nazočnima govorio o događajima u protekloj godini, te o važnosti rada i brige za dušobrižništvo i izgradnju zajedništva u svakom trenutku života, pa i u umirovljeničkim danima koje provode u Domu za starije.

Biskup Petanjak zahvalio je vlč. Peraniću što već dugi niz godina radosno služi u ovom Domu i svima poručio: „Volio bih da se i vi koji svoje dane provodite u ovoj ustanovi, više puta, a osobito kad vam je teško, vratite u dane i događaje koji su obilježili vaš život, po čemu ste vi jedinstveni i neponovljivi, po čemu vas ljudi pamte i po čemu će vas se sjećati i onda kad vas ovdje više ne bude“.