U misnom slavlju koncelebrirala su 43 dijecezanska i redovnička svećenika.

U misno slavlje i obred ređenja vjernike je uveo vlč. Saša Malović koji je ukratko i predstavio ređenika. Čitanja su pročitali Meri Maškarin iz Banjola i Dean Kosić iz Krka, psalam je otpjevala Ljubica Kosić iz Krka, a Evanđelje vlč. Silvio Španjić, župnik Ćunskog i Velog Lošinja.

Biskup Ivica Petanjak obratio se okupljenima homilijom. Pojasnio je kako Uzašašće Isusa na nebo nije samo prestanak njegovog fizičkog prisustva među učenicima već početak njegove prisutnosti na jedan sasvim novi i sveobuhvatniji način kojim još djelatnije prati svoju Crkvu na njezinom hodočašću od zemlje prema nebu. „Isus ne zatvara vrijeme spasenja i ne ostavlja nas bez svoje prisutnosti, nego surađuje i djeluje zajedno s nama uvijek kad mi propovijedamo u njegovo ime. Pošto je ovdje među nama uzeo naše tijelo i našu ljudsku narav i pošto nam je objavio Oca, vraća se k Ocu u zajedništvo božanskih osoba Presvetog Trojstva, ali se sada pri svome povratku vraća i kao čovjek. Njegovo uzašašće naše je uzdignuće, jer se od sada među božanskim osobama Presvetog Trojstva i čovjek nalazi, sa svim onim što jest, sa svim svojim krepostima, ali i svim svojim manama i slabostima. Isus i kao čovjek ulazi u intimnost božanskih osoba, ali u isto vrijeme ostaje s nama i među nama do konca svijeta.“

Ta stvarnost da smo već sada zajedno s njim u slavi dodatni je motiv za našu posvećenu angažiranost. Biskup je napomenuo: „Uzašašće nas podsjeća, obvezuje i poziva na odgovornost, jer spasenje svijeta ovisi i o tome koliko ćemo se mi angažirati u propovijedanju evanđelja, a njegova pomoć neće izostati.“ U poslanju i pozivu koji nam Isus upućuje otkriva se veličina Božje ljubavi prema nama: „Uzlazeći na nebo Isus nam ostavlja najljepši mogući dar koji nam je mogao dati, a taj je da zajedno s njim budemo njegovi suradnici i sudrugovi u naviještanju evanđelja svemu svijetu. Isus se unatoč svih naših nesavršenosti ne boji cjelokupnu svoju misiju, svoje poslanje, evanđelje i spasenje svijeta staviti u naše ruke. To ogromno povjerenje s njegove strane iziskuje i najveću odgovornost s naše strane.“

Ono što ne smijemo smetnuti s uma jest da je „sva naša snaga u njegovoj riječi. Mi nemamo nikakvo drugo sredstvo kojim možemo doći pred ovaj svijet osim njegovog evanđelja. Ništa osim njegove riječi. Imamo jedan jedini zadatak: sijati sjeme Riječi Božje. Kad će niknuti to sjeme odredit će Gospodin. U Riječi koju smo dužni posijati  već postoji život, a kad počne klijati i plod donositi, mijenjat će i obraćat srca onih u koje je posijana.“

Ređeniku vlč. Maričeviću mons. Petanjak poručio je: „Dragi Zorane! Danas se događa s tobom ono isto što se na današnji dan dogodilo s Isusovim učenicima. Unatoč svih njihovih ograničenja, Isus im kaže: Do sad ste učili, bili ste učenici: živjeli ste sa mnom, gledali ste me, slušali ste me, sad je došao trenutak da postanete apostoli, poslanici, svjedoci. Idite i to što ste doživjeli, čuli i vidjeli odnesite u svijet. To je tvoj jedini zadatak. Prenesi drugima ono što si od Gospodina primio i što su tebi drugi prenijeli. Ako to učiniš: Tko bude povjerovao i krstio se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se (Mk 16,16). Tko uzvjeruje i krsti se, taj je uronjen u Božji svijet i u Isusovu logiku koja kaže da je život dan kao mogućnost i kao odgovornost da se svijetom čini i širi dobro, a tko to ne prihvati sam će sebe osuditi da svijetom tumara kao samotnjak usredotočen sam na sebe i na svoje sposobnosti. Sve svoje pouzdanje stavi u Gospodina koji neka ti bude najčvršći oslonac, a onda se pouzdaj i u bratsku blizinu i pomoć nas tvoje braće, koji smo takvi kakvi jesmo, ali sada jedini na koje se i ti i Gospodin možete osloniti.“

Nakon homilije, na đakona, prostrtog pred oltarom, zazvan je zagovor Svih svetih. Litanije je otpjevao vlč. mo. Josip Vidas, župnik Njivica. Uslijedilo je polaganje ruku, prvo biskupa ordinarija Petanjka te potom svih prisutnih svećenika i izricanje molitve ređenja. Vlč. Kristijan Perović, župnik Banjola obukao je novozaređenog svećenika u misno ruho. Uslijedilo je pomazivanje njegovih dlanova te predaja euharistijskih darova. Potom se novozaređeni svećenik Zoran pridružio biskupu i ostalim koncelebrantima u slavljenju euharistije.

Na kraju misnog slavlja vlč. Zoran Maričević zahvalio se Bogu na pozivu u svećeničku službu, biskupu, subraći svećenicima i obitelji na podršci te svima koji su svojim angažmanom učinili ovo slavlje radosnim i svečanim te ga pratili svojim molitvama.

Pjevanje na misnom slavlju predvodio je krčki katedralni zbor, a pridružili su se i dječji zbor i zbor mladih ih župe Dubašnica.