Biskup Radoš služio je misu u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Ivanom Sakačem, vlč. Sinišom Dudašekom, župnikom susjedne župe Sračinec, vlč. Nikicom Posavi, župnim vikarom u Sračincu, fra Vjekoslavom Kocijanom iz varaždinskog franjevačkog samostana te Markom Domiterom, biskupovim tajnikom.

Prije svete mise župnik Sakač je, pozdravljajući uzvanike, goste i vjernike ukratko progovorio o kapeli naglasivši teške trenutke nakon Prvog svjetskog rata kada je izgrađena, ali i koliko je njezina prisutnost u središtu mjesta značila vjernicima u ne baš lijepim i mirnim vremenima proteklih sto godina.

“U teškim vremenima nakon Prvog svjetskog rata i u vremenu kada je Španjolska gripa odnijela milijune i milijune života u svijetu vjernici Majerja odlučili su graditi kapelu i to baš u čast Presvetoga Srca Isusova. Mislim da su znali dobro izabrati. Čovjeka ne može spasiti ništa doli ljubav, a Presveto Srce je izvor ljubavi. I tko želi graditi svijet u pravednosti, istini, ljubavi ne može se ne napajati na tom izvoru. Nema naime drugoga i boljega izvora ljubavi”, rekao je uvodno župnik te pozvao biskupa Radoša da blagoslovi obnovljenu kapelu.

U homiliji je biskup Radoš nastavio govoriti o ljubavi ističući kako slaveći Presveto Srce Isusovo slavimo Božju ljubav koja je došla među nas ljude, nastanila se među nama. Jedan od znakova njegovog boravka među ljudima je i crkva za koju želi da bude mjesto našeg redovitog susreta, da od njega učimo jer je krotka i ponizna srca, te da u njegovoj kući i u njegovom srcu ima mjesta za sve ljude, za svakoga čovjeka.

U nastavku propovijedi biskup je ocrtao nekoliko skupina ljudi koji pronalaze mjesto u Isusovom Srcu, a o čijem prijateljstvu i susretu s Isusom čitamo u Svetom pismu. Ponajprije to su Isusovi učenici koje poziva ne samo da slijede jednu nauku nego ih poziva da budu s njime, da mu se približe, da ga upoznaju, da upoznaju njegovo Srce, da učini njihova srca po svojemu Srcu. A upoznajući Isusove učenike iz Svetog pisma uočavamo kako su često imali tvrdo srce, ali hodajući s njima Isus ih je poučavao svojem srcu i svojim odnosima s ljudima. Najvažniju lekciju ljubavi i srca dao im je na križu. Iako nisu tog trena shvatili poruku, Isus im i nakon Uskrsa dolazi ususret i u postuskrsnom događaju na Tiberijadskom jezeru pita Šimuna Petra, a u njegovom liku sve svoje vjernike kroz protekla stoljeća, a i nas danas: „Šimune ljubiš li me?“ Petar spoznaje tko je Isus, prepoznaje njegovo blago srce koje oprašta njegovu izdaju i njegov strah i otvara mu u potpunosti svoje srce.

Nadalje je biskup Radoš progovorio o nekoliko skupina ljudi za koje je Isus imao srca, a za koje ljudi nisu imali srca. To su prije svega carinici Zakej i Matej, zatim javni grešnici: žena koju susreće u Šimunovoj kući i preljubnica, ali i oni koji nisu krivi za svoju tešku situaciju kao na primjer žena udovica koju Isus susreće i ozdravlja njezino srce. Isus je na križu pokazao kakvo srce ima i prema onima koji su ga mučili i ubili: „Gospodine ne uzmi im ovo za grijeh“. Isus voli savršeno, voli sve ljude, u njegovom srcu ima mjesta za sve ljude, naglasio je biskup i ovom nizu primjera dodao još jedan, a to je ljubav prema pripadnicima drugih naroda. Posebno je to vidljivo u njegovom pozivu ženi Samarijanki da dođe na izvor Žive vode, a pripadnika, Židovima omraženog samarijanskog naroda, dat će im i za primjer dobrote u svojoj prispodobi o milosrdnom Samarijancu.

“Vjerujem da ćemo lako prepoznati tko su to naši samarijanci i shvatiti da Isusova ljubav nema granice. Njegove granice su tako raširene da nema granice. Draga braćo i sestre, danas dok slavimo Srce Isusovo, mi ga molimo: Učini srce naše po Srcu svome. Ako to učiniš, ako to Tebi dopustimo, tada ćemo kucati i živjeti u ljubavi i sreći. Naš život će tako disati da će drugi oko nas osjetiti Božju ljubav, imat ćemo Božansko srce, srce koje se ponovno zna približiti svakome čovjeku i svjedočiti Božju ljubav. Danas, u našoj kući, u našem mjestu, proširit ćemo tako granice da svatko osjeti da nas Bog ljubi”, zaključio je biskup homiliju i pozvao okupljene vjernike da kad im srce otvrdne i oteža navrate Srcu Isusovu u ovoj kapeli koja je već sto godina u srcu ovoga mjesta.

Na kraju misnog slavlja, vjeroučenica Sara Prepelić kroz recitaciju pjesme domaće autorice Katarine Jovan, izrekla je pozdrav Majerju i kapeli, a Andrija Bedenik, član župnog ekonomskog vijeća predstavio je ukratko povijest i obnovu kapele.

Zaključno je župnik vlč. Ivan Sakač izrekao pojedinačne zahvale, najprije biskupu Radošu koji je prihvatio poziv da predvodi ovo slavlje te s ljubavlju i umijećem razložio evanđelje današnje svetkovine te progovorio okupljenim vjernicima. Nakon toga zahvalio je svima uključenima u današnje slavlje i u obnovu kapele te posebno istaknuo općinu Petrijanec koja je kroz vlastiti proračun i iz fondova Ministarstva regionalnog razvoja osigurala polovicu potrebnih sredstava. Nakon župnika okupljenima se obratio i načelnik općine Željko Posavec koji se u ime Općine zahvalio svima koji su sudjelovali u obnovi, ali i svima koji se desetljećima i godinama brinu o ovom sakralnom objektu te je u ime općine Petrijanec biskupu darovao sliku obnovljene kapele domaćeg autora Hrvoja Svati.

Nakon izrečenih zahvala prije otpusnog blagoslova biskup Radoš je uz osobnu zahvalu svima koje je župnik nabrojio posebno zahvalio onima koji sklapaju ruke i dolaze moliti u ovu kapelu, koji održavaju vatru vjere živom, da se ne ohladi unutrašnjost, da se ne ohladi srce nego da ono gori i širi svoju toplinu i svoju ljubav na sve mještane.
“Ne znajući koje su to sklopljene ruke naših baka, majki, žena, očeva, koje čine da ovo mjesto ima svoj smisao i da Bog, koji je zajedno s vama napravio ovo svoje boravište, ne bude sam nego da bude po slavlju euharistije i po svakoj molitvi djelotvoran u ovome mjestu”, zaključio je biskup Bože Radoš.