Biskup Radoš: „Marijino uznesenje Božje je djelo ljubavi“

Misu su suslavili fra Mirko Kemiveš, vlč. Marko Domiter i domaći župnik Tomislav Dodlek koji je prije misnog slavlja pozdravio okupljene župljane i hodočasnike te zahvalio biskupu Radošu na dioništvu u slavlju župne svetkovine.

U homiliji je biskup Radoš podsjetio kako slika Kovčega saveza iz prvog čitanja upućuje na Mariju. Kovčeg saveza bila je najveća svetinja izraelskog naroda, u njemu su čuvali 10 Božjih zapovijedi, riječ Božju, riječ Saveza. U Novom savezu Marija je taj kovčeg, škrinja u koju je Gospodin stavio utjelovljenu Riječ Božju, svoga Sina.

„U evanđeoskom ulomku susreta Marije i Elizabete otkrivamo mnogo radosti, radosti koju donosi Onaj kojeg Marija u sebi nosi, kojeg donosi drugima, a najprije Elizabeti. Ta radost Marijina glasa, pozdrava Elizabeti, svjedoči o Isusu kojeg donosi u Elizabetinu kuću i kojeg prepoznaju i Elizabeta i njezino čedo u utrobi, Ivan Krstitelj, koji će biti glas onoga koji viče u pustinji i najavljuje Riječ koja će doći“, protumačio je predslavitelj.

Nadalje je kazao kako Elizabeta najprije blagoslivlja Mariju prepoznajući velika djela Božja koja Gospodin u njoj čini, blagoslivlja je zbog njezinog tjelesnog stanja, a nakon toga izriče blaženstvo u kojem ističe i pohvaljuje duhovnu dimenziju Marijina života, njezino povjerenje u Gospodina. „Elizabetin blagoslov riječi su koje i danas žive u Crkvi, riječi kojima i danas štujemo i blagoslivljamo Mariju. Plodovi, radost susreta ovih dviju žena prenosi se na svakoga od nas“, pojasnio je varaždinski biskup.

Propovjednik je protumačio kako se u Marijinu „Veliča“ primjećuje ista logika. Marija ponajprije svjedoči o velikim djelima Božjim u svojem životu, a onda uključuje sve ljude u svoju pjesmu zahvale za veličanstvena djela Božja u povijesti izraelskog naroda, čitavog čovječanstva. Marija prepoznaje i čuva djela Božja u svom srcu prepoznajući u njima ljubav Boga prema čovjeku.

„Nije Marija velika po tome što ona čini, nego po onome što Bog čini u njezinom životu. Bog se proslavlja svojim djelima. Nismo veliki po onome što mi činimo, nego po onome što Bog čini u nama, a mi pristajemo, mi to želimo, s ljubavlju primamo i to čuvamo. Molimo danas Gospodina da budemo veliki po Njegovim djelima, da sebi ništa ne pripišemo nego onome tko je autor, onome tko izvodi velika djela u našem životu“, poručio je mons. Radoš.

Potom je varaždinski biskup rekao da Marija nije sama otišla na Nebo, nego ljubavlju onoga koji je želi imati uz sebe. „Božje je to djelo. Bog svoju majku prvu među nama vodi k sebi. Po Mariji Bog je ušao u naš život, ona je bila ‚pristupna cesta‘ između Boga i nas ljudi. Marija nije most između Neba i zemlje, to je Isus Krist, ali Marija nas vodi do tog mosta, ona je ‚pristupna cesta‘“, protumačio je biskup Radoš.

Na kraju je govorio o tome kako je svaki vjernik pozvan biti „pristupna cesta“ k mostu po kojem nas Isus Krist vodi u svoj dom, u naš dom, našu domovinu na nebesima. „Poziv je to kršćanskih roditelja koji trebaju svojim primjerom voditi djecu k Isusu, poziv je to naših vjerničkih zajednica, svećenika i biskupa, biti, osigurati ljudima pristup Kristu“, istaknuo je propovjednik.

„Marijino uznesenje nam govori da ima puta i izvan granica ovoga života. Bili bi najjadniji od ljudskih stvorova, kaže sveti Pavao, kada bi put našega života zastao na obali ovoga života. Marijino uznesenje znak je za svakoga od nas da nam je ići prema Nebu tamo gdje je vječna radost, vječno zajedništvo s Bogom. Neka nam Gospodin da milost da hodeći ovom zemljom zajedno s Njim, pomognuti primjerom Blažene Djevice Marije, hodimo u radosti novoga života, da svoj pogled usmjerimo prema Njoj i neka njezino uznesenje za nas bude putokaz nade i utjehe da smo i mi pozvani i da ćemo jednoga dana dospjeti tamo gdje je vječna radost, vječna sreća“, zaključio je homiliju varaždinski biskup.

Nakon mise uslijedio je ophod biskupa, svećenika i hodočasnika oko glavnog oltara, kao zavjet i molitva za Marijin zagovor u životu vjernika koji joj se utječu u svojim potrebama.