U slavlju su koncelebrirali umirovljeni biskup Josip Mrzljak, kanonici Stolnog kaptola; mons. Antun Perčić, preč. Mirko Horvatić, preč. Damir Bobovec i preč. Mario Kopjar, zatim preč. Ivan Rak, kancelar, vlč. Marko Domiter, tajnik, te preč. Josip Pavlović, umirovljeni svećenik.

Po drevnom običaju Crkve, vjernici su nakon Evanđelja slušali navještaj o svetkovanju Uskrsa i drugih pomičnih svetkovina i blagdana u ovoj godini.

Uslijedila je propovijed u kojoj je biskup, osvrćući se na naviješteni odlomak iz Matejeva evanđelja o poklonstvu Triju kraljeva, potaknuo vjernike da zajedno prođu put mudraca s Istoka koji nakon pronalaska Isusa i susreta s njime odlaze kući drugim, drugačijim putem.

U mudracima prepoznajemo ljude koji gledaju u nebo, koji nisu zaokupljeni samo zemaljskim stvarima već imaju pogled okrenut prema Bogu. Promatrajući zvijezde ostaju otvoreni za ono novo što dolazi i kada prepoznaju novu zvijezdu kreću na put. Logično prva stanica na njihovom putu i potrazi za novorođenim kraljem je dvor kralja Heroda u Jeruzalemu. Njihova mudrost očituje se i u tome što idu svojim putem gledajući u nebo, ali i pitajući i osluškujući što im drugi ljudi govore. Njihovo pitanje o novorođenom kralju uznemirilo je Heroda i čitav Jeruzalem, a svećenici i pismoznanci otkrivaju proročanstvo o Isusovom rođenju u Betlehemu, gradu Davidovu i iz potomstva Davidova. Zanimljivo i tragično je, istaknuo je mons. Radoš, kako svećenici i pismoznanci koji po vlastitom pozivu iščekuju Mesiju, poznaju Pismo koje se ostvaruje pred njima, ne kreću s mudracima na put, oni ostaju na svojem mjestu pozdajuć se u stabilnosti i sigurnost svog dosadašnjeg položaja.

Isus, mlado Sunce koje se pojavilo baca svjetlo na zvijezdu koja se ponovno pojavljuje i mudraci, slijedeći zvijezdu napuštaju Jeruzalem. Svi bismo mi trebali postati zvijezde osvjetljene, prosvjetljene Isusovim svjetlom te pokazivati put drugima, rekao je biskup.

Mudraci pronalaze Isusa i u naoko običnoj stvarnosti, mladoj obitelji, prepoznaju čudesnost Božje prisutnosti među ljudima. Isusa daruju darovima; zlatom, tamjanom i smirnom. Mnoga su tumačenja simbolike ovih triju darova nastala u crkvenoj povijesti, a mons. Radoš zaustavio se na tumačenju Karla Rahnera koji u zlatu prepoznaje ljubav, u tamjanu čežnju, a u smirni naše boli.

Zlato se poklanja onima koje istinski ljubimo, koji pripadaju nama, u kojima prepoznajemo čistu ljubav. Stoga ne čudi ovaj dar malenomu Bogu ako u njemu prepoznajemo savršenu i čistu ljubav. Miris tamjana uvijek nas vuče prema gore, izvlači nas iz onoga što je redovito i daje jedan poseban osjećaj. Čežnja za Bogom pokrenula je mudrace na daleki put, nisu se zaustavili u Jeruzalemu, zatvorili u svoje knjige i poslove, u svoje živote već su dopustili da ih čežnja za Bogom ispuni i pokrene. Smirna je biljka raja koja donosi ozdravljenje. Poklanjajući je Bogu govorimo mu da u Njemu prepoznajemo lijek za sve naše rane i boli.

I na kraju mudraci odlaze kući drugim, drugačijim putem – onaj koji je susreo Boga ne vraća se više istim putem kroz život. Njegov put postaje drugačiji put, Božji put, onaj put koji mu Bog pokazuje. Ako danas susretnemo Gospodina vjerujem da ćemo se vratiti drugim, drugačijim putem svojoj kući, zaključio je homiliju biskup Radoš.