S mons. Radošem koncelebrirali su župnik Župe sv. Vida iz Varaždina fra Mirko Kemiveš, te tajnik varaždinskog biskupa vlč. Marko Domiter. Fra Mirko s braćom kapucinima duhovno brine o korisnicima toga varaždinskog Doma gdje subotom poslijepodne redovito slave misu.

Sve je na početku slavlja pozdravio župnik Kemiveš, zahvalivši biskupu što je došao s korisnicima Doma podijeliti radost misnog slavlja uz Nedjelju krštenja Gospodinova.

U homiliji biskup Radoš govorio je o događaju Isusova krštenja na rijeci Jordanu, spomenuvši kako je Ivan Krstitelj pozivao svoje sunarodnjake na obraćenje jer se približilo Kraljevstvo Božje, a znak tog obraćenja bilo je krštenje vodom. To krštenje na Jordanu predznak je novoga života koji dolazi po Isusu Kristu, predznak je novoga rođenja u krštenju po Duhu Svetom kada nas u sakramentalnom znaku vode Bog nanovo rađa na novi život, pojasnio je biskup Radoš.

Isus se krstio na Jordanu kako bi bio s nama grešnicima, nama u svemu jednak osim u grijehu, želi biti dionikom naše ljudske sudbine u svemu; u bolesti, osamljenosti, trpljenju, protumačio je biskup te dodao: „Isus je došao da podijeli s vama boravak u ovom Domu, da dijeli s vama ova kolica u kojima ste sada, da dijeli s vama noći u kojima nemate sna, da dijeli s vama i osamljenost koju možda osjećate. On je tu. On je naš brat, prijatelj, naš Bog, suputnik svakoga dana. Ovo mjesto je mjesto milosti. Isus dolazi tamo gdje ima najviše patnje, gdje ima najviše bolesti.“

Potaknuo je okupljene da iskoriste to povlašteno mjesto i vrijeme da se molitvom još više približe Gospodinu, da mole za sebe, za one s kojima žive u Domu, za djelatnike Doma, za svoju djecu i unučad. „Po vašim molitvama Bog može biti prisutan i moćan u životu svakoga od vas, vaše obitelji i ovoga Doma. Nemojte zaboraviti na svoju zajednicu. Vi ste i u krilu Crkve ona snaga koja trpi i koja je dragocjena za njezino posvećenje“, kazao je.

Na kraju je biskup još podsjetio na Ivana Krstitelja koji se radovao dolasku Mesije, koji je bio sretan zbog početka njegova djelovanja i povlači se ostavljajući prostora Kristu. To je slika i našega života, rekao je biskup te dodao kako okupljeni štićenici Doma zacijelo dobro razumiju što znači povući se i prepustiti svojoj djeci i unučadi, nakon što su im pripremili put, dali kruh u ruke, da nastave gdje su oni stali. Zasigurno nije lako i jednostavno povući se na taj način, kazao je biskup, ali to je sastavni dio ljudskog sazrijevanja u kojem se sve više približavamo Bogu koji je naša radost i bogatstvo.

Na kraju mise biskup je poželio okupljenima da s tog slavlja ponesu riječi: „Ovo je Sin moj, ljubljeni!“ jer te je riječi na dan našega krštenja Gospodin rekao svakome od nas. Isus nam objavljuje da smo djeca Božja, ali isto tako i braća međusobno. Pozvani smo ljubiti Boga svoga Oca i svoju braću s kojima živimo, molimo Gospodina da nas tome pouči i u tome nam pomogne, zaključio je biskup Radoš.