Na svetoj misi koncelebrirali su župnik u Legradu i upravitelj župe u Đelekovcu vlč. Silvio Košćak, te vlč. Igor Radašić, domaći župnik. Ljepoti liturgijskog slavlja pridonijeli su, vlč. Marko Domiter koji je ravnao ceremonijom, đakon Matija Filipović, brojni ministranti, župni suradnici te župni zbor iz Velikog Bukovca pod ravnanjem gđe Marinke Požgaj.

Liturgija je započela blagoslovom vode kojom je biskup poškropio okupljeni narod u znak pokore i spomen krštenja, a zatim je poškropio i novi oltar. Nakon svečane Slave i zborne molitve uslijedio je navještaj riječi Božje nakon čega je biskup izrekao u svoju homiliju.

Polazeći od naviještenoga evanđelja biskup je pojasnio kako su Isusove riječi izrečene „u ono vrijeme“ izrečene i za svakoga od nas u ovom vremenu. Dok smo u ovom slavlju okupljeni oko oltara koji želimo posvetiti, dok želimo otkriti tajnu oltara, s njega blagovati, Isus nam govori o Kraljevstvu nebeskom, o vječnosti. Govori nam kako u njega neće ući samo oni koji govore „Gospodine, Gospodine“ nego oni koji vrše volju Božju, rekao je biskup te dodao: „Daleko je važnije vršiti nego govoriti, ljubiti nego govoriti o ljubavi, važnije je pomagati drugome nego držati socijalne govore.“

Upravo je danas kada cijela Crkva slavi Nedjelju siromaha važno biti svjestan da ne možemo biti vjernici u srcu, a ne vidjeti bližnjega u potrebi. Isusu nije dovoljno da budemo samo zadivljeni, zaneseni Njegovim riječima već one trebaju biti pokretač našeg djelovanja iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, kazao je biskup Radoš.

Što bi to bilo vršiti volju Očevu Isusu je usporedio s gradnjom kuće na stijeni ili gradnjom kuće na pijesku. Tumačeći ovu Isusovu sliku biskup je objasnio kako su Isusovi suvremenici slušajući ove njegove riječi imali pred sobom grad na stijeni, čvrsto izgrađene kuće na gori, ali da su bili svjesni kako nije jednostavno graditi kuću na brdu jer je materijal za gradnju, pijesak, glinu, drvo trebali donijeti gore. Lakše bi bilo graditi dolje, uz rijeku. Čovjek je uvijek u napasti ići lakšim i jednostavnijim putem. Ali upravo ova slika gradnje kuće na stijeni sažima nam Isusovu poruku života: „život je putovanje, uzlazak na goru, građenje kuće na gori, na Golgoti. Tamo je mjesto gdje želi podići kuću, tamo je mjesto uspinjanja gdje će podići i sagraditi oltar, žrtvenik i sebe prinijeti nebeskome Ocu. Tamo je ono mjesto koje ćemo mi danas posvetiti.“

U nastavku je biskup protumačio kako se žrtvenik uvijek gradio na povišenom mjestu te tako označava izlazak iz naše svakodnevice, a s druge strane znači da ne preuzimamo ono što je jednostavnije i lakše nego ono što je trajno, vrijedno. Na Isusov žrtvenik na Kalvariji slijevaju se svi žrtvenici i žrtve Staroga zavjeta koji su praslika ove Novozavjetne žrtve gdje Bog samoga sebe prinosi za nas. On je oltar i žrtva i onaj koji prinosi žrtvu. I na taj je način želio ostati prisutan među nama do kraja vremena, na svim oltarima naše Crkve, kazao je biskup te pozvao vjernike da svaki put kad prilazimo Isusovom oltaru molimo Gospodina najprije da izbriše naše nesavršenosti, grijehe, lakše puteve, gradnju na lošim temeljima, da na žrtveniku spali sve naše pogreške i očisti nas kako bi bili Bogu ugodna žrtva, da se pridružimo njegovoj žrtvi. Pred njegov oltar dolazimo i da bismo se nahranili njegovim Tijelom, da već ovdje osjetimo predokus onoga stola oko kojeg nas Gospodin želi okupiti u vječnosti.

Zaključno je biskup progovorio o središnjem mjestu oltara u životu Crkve, u životu svake župne zajednice. Oltar predstavlja živoga Krista, štujući oltar štujemo Krista. Na ovom oltaru koji ćemo posvetiti rađa se novi život za nas vjernike, novi život u Isusovoj žrtvi, ovaj oltar postaje najsvetije mjesto prisutnosti živoga Boga i izvor i vrhunac života crkvene zajednice, zaključio je biskup Radoš.

Nakon homilije uslijedila je ispovijest vjere, litanije svih svetih, a zatim i sam obred posvete oltara: ugradnja svetačkih moći, polijevanje svetim uljem, te paljenje tamjana i kađenje oltara. Nakon obreda posvete uslijedilo je opremanje oltara te sveta misna žrtva.

Na kraju svete mise prije završnog blagoslova domaćin vlč. Igor Radašić zahvalio je svojim župljanima na svakom daru, žrtvi i molitvi koju su ugradili u novi posvećeni oltar, ali i na svemu što su za svoju župu učinili posljednjih sedam godina otkada je on njihov župnik. Zahvalio je svojim suradnicima u župnom pastoralnom vijeću, svima koji su na bilo koji način pomogli župu, posebno zahvalio biskupu Radošu zaželjevši mu dobrodošlicu te izrazio radost zbog ovog susreta biskupa i vjernika župe Kuzminec.