U uvodu u misno slavlje biskup je  rekao kako nam upravo Nazaretska obitelj jasno pokazuje da je Bog izvor svakoga dobra te da smo poput njih večeras došli u ovaj hram zahvaliti Bogu na svim darovima i dobročinstvima protekle građanske godine.

U homiliji je biskup tumačio navještenu riječ Božju, polazeći od starozavjetnog odlomka iz Knjige Postanka o ostvarenju obećanja koje je Bog dao Abrahamu da će, iako u poodmakloj dobi, imati potomstvo. Istaknuo je kako je Bog Abrahama vodio korak po korak, kako mu nije odmah pokazao konačnu nagradu za vjeru. Abraham napušta svoju domovinu, kreće u nepoznato, Bog mu rasvjetljava jedan korak i njemu je to dovoljno jer zna da Gospodin ide s njime.

U današnjem čitanju, nastavio je tumačiti biskup, čuli smo kako je Abraham primio mnoge darove iz Božje ruke no sve mu se to čini bezvrijedno bez potomstva. I Bog ga dovodi do konačnog cilja, daruje mu sina Izaka, potomka od kojeg će nastati veliki narod, a Abraham postaje praotac naše vjere. I u našem životu, dodao je biskup Radoš, Gospodin nam samo naznačuje konačni cilj, osvjetljava naše korake, traži od nas vjeru i povjerenje. Isto prepoznajemo u našoj svakodnevici gdje roditelji ne mogu znati što će u budućnosti biti s njihovom djecom i to može biti svojevrsna muka i tjeskoba, aktualizirao je biskup poruku starozavjetnog odlomka pozvavši vjernike da prepoznaju u svojoj djeci dar Božji, da su oni Božja djeca i da će se Bog brinuti za njihove korake.

I sveti Pavao u poslanici Hebrejima, tumačeći Abrahamov život, govori o Bogu koji uvijek stoji iza svoga obećanja, ali traži od nas povjerenje da On vodi naš život, protumačio je nadalje biskup.

Tumačeći u nastavku homilije odlomak iz Lukinog evanđelja o događaju Isusovog prikazanja u hramu biskup Radoš se zaustavio na likovima starca Šimuna i proročice Ane koje je Sveta Obitelj srela u Jeruzalemskom hramu.

O starcu Šimunu je biskup govorio kroz sliku svijeće koja gori, ali ne smije izgorjeti dok ne dođe drugo svijetlo, te kroz sliku stražara koji budan iščekuje vrijeme svog odlaska kad će u miru prepustiti svoje mjesto onome koga iščekuje sav Izrael. Biskup je kazao kako je Šimun odan Bogu, pravedan, iščekuje otkupljenje Izraela, čovjek pun nade te prepoznaje u malom Isusu Mlado sunce s visine, prima ga u svoje naručje i zahvaljuje Bogu na daru života te odlazi pun nade, radosti, ispunjena života jer život se nastavlja.

Proročica Ana je udovica, časna žena, posvećena Bogu, pojasnio je biskup podsjetivši na ulogu drugih udovica koje spominju novozavjetni tekstovi. Lik proročice Ane govori nam o starosti koja ima svoje radosti, koja svoj smisao pronalazi u molitvi, povjerenju, zahvalnosti Bogu na svim darovima svog života, posebno na svojim potomcima, protumačio je biskup Radoš.

Nadalje se biskup zaustavio na slici mlade obitelji koja okružena s to dvoje staraca, u ambijentu Jeruzalemskog hrama, prikazuje Bogu dar koji dolazi od Boga. Biskup Radoš je pojasnio kako život Svete Obitelji nije idilična slika; već kod ovog događaja prikazanja Isusova u hramu navještena je muka Isusova i Marijina uloga u Isusovom otkupiteljskom djelu, idiličan nije bio ni Betlehem, ni bijeg u Egipat. Sveta Obitelj postaje tako slika svih današnjih obitelji koje nemaju svoga stana, koje su izbjegle, koje i danas u Isusovoj domovini bježe na sigurno, a Egipat je ovog puta zatvorio svoje granice. Sveta Obitelj slika je i svih današnjih obitelji koje žive svoje obiteljske tajne, nastavio je biskup Radoš protumačivši kako je i Sveta Obitelj nosila tajnu svojeg djeteta koju nisu mogli u potpunosti razumjeti, koja je povremeno bila na kušnji, kad se činilo da se sve raspada. A raspadalo se, rekao je biskup, u hramu nakon 12 godina, na križu u muci Isusovoj, ali su Josip i Marija, u nadi protiv svake nade čuvali tu tajnu.

Završno je biskup ohrabrio okupljene da upravo Svetoj Obitelji, u čijem bismo životu mogli otkriti još mnoge aktualne stvarnosti današnjih obitelji, preporučaju svoje obitelji. „Smijemo u njihove ruke staviti svoje molitve, da ih predaju Onom koji je bio u njihovim rukama. Zar će odbiti nešto što je iz njihove ruke? Iste su ruke koje su Njega nosile i koje nose naše molitve. Zamolimo Svetu Obitelj da i nas, naše obitelji, naše potrebe prikažu u onom Hramu koji je došao među nas, Isusu Kristu, njihovom sinu i našem bratu“, kazao je na kraju homilije biskup Radoš.

Misa je završila svečanim himnom Tebe Boga hvalimo ujedinivši u skladnom pjevanju katedralnog zbora Chorus dominicalis sve zahvalne nakane okupljenih vjernika.

U zajedništvu s biskupom Radošem suslavili su umirovljeni biskup Josip Mrzljak, kanonici Stolnog kaptola te biskupov tajnik Marko Domiter.