Svetkovina se u toj franjevačkoj crkvi slavi još od 1892. kada su franjevci iz Lurda donijeli i blagoslovili Gospin kip. Središnje večernje blagdansko slavlje uz domaćeg gvardijana fra Klaudija Milohanovića te još desetak brodskih i svećenika iz Bosanske Posavine predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš. Ceremonijar na misi bio je franjevački bogoslov fra Antun Babić.

Na početku homilije biskup Radoš istaknuo je kako na taj marijanski blagdan Crkva slavi i Svjetski dan bolesnika, jer Marija koju u litanijama zazivamo Zdravlje bolesnih ima istančan osjećaj napose za ljude u potrebi, za bolesne. Pojasnio je kako je bolest tajna, nikada nije kazna, nego vrijeme ljudskog sazrijevanja, da bolest traži ljudsko prihvaćanje, a to je ljubav, jer bez ljubavi svaki je lijek prazan lijek te da bolest poziva na solidarnost.

Aktualizirajući evanđelje koje donosi događaj na svadbi u Kani Galilejskoj, biskup je pojasnio kako Isus ulazi u svadbu gdje dvoje mladi započinje svoj život želeći im izreći svoju temeljnu poruku – poruku ljubavi. „Isus je došao navijestiti ljubav. Očekuje od nas konkretnu i diskretnu ljubav. Ona ne može ne proći kroz ljudsku ljubav. Čuda se događaju samo tamo gdje je ljubav. Marijina ljubav na svadbi u Kani Galilejskoj je ljubav koja ima pažljivo oko, primjećuje one koji su u potrebi. Svojom diskretnošću i pogledom prepoznaje da nestaje vina – vina koji je kod Židova bio simbol ljubavi. Svjesna da je najveća bolest nedostatak ljubavi, ona stupa na scenu…“, rekao je uz ostalo biskup Radoš. Naglasivši kako suprotnost od ljubavi nije mržnja, nego indiferentnost, pojasnio je kako Marija nije indiferentna nego nas prati svojim pogledom, nije lijek, ali ima lijek za naše bolesti.

Nadalje je posvijestio kako Kristov križ sja u životu svakoga bolesnika i daje smisao svakoj bolesti. „Prvi lijek bolesniku je lijek ljubavi. Taj lijek mi uzimamo s Kristova križa. Kao što je poslužitelje u Kani Galilejskoj uključila u akciju tako Marija i nas uči da i druge uključimo u bolesti bližnjih. Ona od nas traži povjerenje u Isusa koji može činiti čuda ljubavi. Isus je vino ljubavi. Danas želimo našim  bolesnicima koji trpe u tijelu i duši poručiti – imamo sigurnost, Marijino oko stalno bdije nad nama, nije zaboravljen nijedan naš jauk, nijedna naša bolest. To oko nas stalno poziva da usmjerimo svoj pogled prema stablu života, a to je Kristov križ. Neka Kristov križ bude onaj koji govori jezikom ljubav i ujedno čini, koji nas poziva da u zajedništvu s njim osjetimo radost i onda kada nam je tijelo slabo. Bolest je dugi proces, traži suputnike, ljude koji će se uključiti, ali nadasve traži Boga koji želi da ga primijetimo na našem životnom putu, ispružimo ruku i primimo od njega lijek besmrtnosti i tako u sebi već sada imamo život vječni“, zaključio je biskup Radoš.

Prije svečanoga blagoslova s upaljenim svijećama svećenici su se okupili oko Gospina kipa gdje je zavjetnu molitvu Gospi Lurdskoj predmolio biskup Radoš, a vjernici svojoj nebeskoj Majci pjevali kličući – „Zdravo, zdravo, zdravo Marijo!“

Istaknuvši na kraju mise Marijinu osobinu koja se provlači kroz evanđelje toga dana, kako ona kad vidi što nedostaje ne traži krivca,  kako to mi znamo često činiti kada nam nedostaje zajedništva i ljubavi u obitelji, društvu, nego pomaže, biskup Radoš poručio je da nam Marija bude zagovornica i pomogne kako doći do onoga koji ima lijek za svakoga od nas, te poput nje Boga slavimo i budemo zagledani u Isusa Krista.

Uz prigodan dar gvardijan fra Klaudio zahvalio je biskupu na pastirskoj poruci i blizini. Zbog epidemioloških mjera i ove je godine izostala tradicionalna procesija s Gospinin kipom uz rijeku Savu.

Na dopodnevnoj misi tradicionalno su hodočastili vjernice domaće župe Župe Gospe Brze Pomoći. Misu je uz fra Sinišu Pucića predvodio župni vikar Marko Obradović, a pjevao veliki zbor te župe.

Svetkovini je prethodila tradicionalna devetnica Gospi Lurdskoj, koja je započela na blagdan Svijećnice, u srijedu 2. veljače, i trajala do četvrtka 10. veljače. Misna slavlja s homilijom predvodili su fra Zdravko Lazić, svećenik na službi u Zagrebu, župnik i gvardijan u franjevačkom samostanu u Bjelovaru fra Marko Pustišek, i župnik Župe Predragocjene Krvi Kristove u zagrebačkom naselju Kozari Bok fra Rozo Brkić.