Misu zahvalnicu s biskupom Radošem suslavili su umirovljeni biskup Josip Mrzljak, kanonici Stolnog kaptola preč. Mirko Horvatić, preč. Josip Koprek, preč. Damir Bobovec, preč. Mario Kopjar te biskupov tajnik vlč. Marko Domiter, a sudjelovao je veći broj vjernika.

Uvodeći u misno slavlje biskup Radoš rekao je kako „ovaj posljednji dan godine želimo izreći riječi zahvale Bogu za sve što nam je darovao u protekloj godini, a na poseban način želimo zahvaliti na daru života pape u miru Benedikta XVI. koji se jutros preselio u Očevu kuću.“ Zvona varaždinske katedrale zvonila su nakon objave te vijesti kako bi simbolično najavila kako dolazi jedno dijete Božje u Očevu kuću te ćemo večeras posebno moliti za njega, kazao je biskup.

„Na kraju godine želimo staviti sebe, svoj život pred Gospodina, ali želimo pogled usmjeriti i prema novom poglavlju, nastaviti tamo gdje smo stali i to ljepše i potpunije i zato smo večeras došli ovdje zahvaliti Bogu, neka On prelista poglavlje našega života koje smo pisali protekle godine, neka On pročisti što nije bilo dobro i neka bude Svjetlo uz koje ćemo pisati lijepe stranice novog poglavlja koje je pred nama“, rekao je uvodno u propovijedi biskup Radoš.

U nastavku homilije biskup se zaustavio na rečenici iz Proslova Ivanova evanđelja: „od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost“ te je u svjetlu te rečenice govorio o životu i poslanju pape Benedikta u Crkvi i o 25. obljetnici Varaždinske biskupije koja je proslavljena ove godine.

Život Benedikta XVI. obilježio je dugo poglavlje u životu Crkve o čijoj ćemo važnosti još dugo iščitavati, rekao je biskup Radoš te istaknuo neke osobine pape Benedikta: bio je čovjek Crkve, intelektualac, vrstan teolog, skroman čovjek. Istaknuo je jednu rečenicu Benedikta XVI. koju je nedavno izrekao kao svoju duhovnu oporuku: „Radujem se što odlazim u Očevu kuću, i što ću biti sa svojim roditeljima i svojom braćom.“ Biskup je poželio svim okupljenima da tako dožive svoje dane putovanja, da se raduju susretu s Bogom i s onima koji su otišli prije njih. Kad se povukao s Petrove stolice otišao je u samostan, u samoću, razgovarati s Bogom o Crkvi, o životu, biti podrška onima koji vode Crkvu, moliti za Crkvu. Kažu mnogi da se povukao jer je mnogo trpio, „kao što je Ivan Pavao II. bio čovjek trpljenja u tijelu, on je bio čovjek trpljenja na jedan drugačiji način. Vezalo ih je trpljenje za Crkvu, za istinu, trpljenje iz ljubavi prema stadu na čijem su čelu bili“, istaknuo je biskup Radoš. Spomenuo je kako je papa emeritus Benedikt XVI. poželio biti pokopan u kripti u grobu koji je pripadao Ivanu Pavlu II. prije nego je njegovo tijelo nakon kanonizacije preseljeno u Baziliku Sv. Petra te izrazio nadu i molitvu da Benedikt nasljeduje svojeg prethodnika i na tom putu kanonizacije te bude uzdignut na čast oltara „da nam bude zagovornik kako ga mnogi doživljavaju.“

„U proslavi srebrne obljetnice Varaždinske biskupije nastojali smo iščitati što je veliko i lijepo Gospodin ispisao u velikom poglavlju 25 godina postojanja naše Biskupije“, rekao je biskup i dodao: „dok smo to čitali, nadahnjivao nas je Gospodin da idemo dalje, davao hrabrosti jer ona milost koja je ugrađena u ovu Crkvu nije stala jer Bog daje milost na milost. Ako prihvatimo milost Božju već otvaramo prostor da idemo korak naprijed, korak dalje. Gospodin ne želi stati u svojoj milosti, svojem milosrđu, u svojoj ljubavi.“

„Dok zahvaljujemo Gospodinu na svim milosnim trenucima u kojima je bio Otac koji prati Varaždinsku biskupiju, molimo ga i za oproštenje za sve trenutke kad nismo imali otvorene ruke da primimo milost koju Gospodin želi dati“, rekao je u nastavku biskup te pozvao okupljene da to isto učine za milosti, blagoslove i darove koje su u protekloj godini primili u svojem osobnom životu.

„Gospodin nam večeras govori da je On onaj koji ima puninu milosti te se nije iscrpio u ovoj godini, traži od nas da raširimo svoju nutrinu, svoju dušu kako bi nama pojedinačno, našoj varaždinskoj Crkvi, općoj Crkvi, mogao stalno davati milost na milost, pokazivati ljubav na ljubav“, kazao je biskup Radoš te završio poticajem: „ Neka naša zahvala bude otvaranje duše kako bi živjeli ljubav, milost koja dolazi od Onoga koji je došao među nas. Najveći dar koji možemo primiti je On sam. On je taj dar kojega Otac šalje nama, živimo taj dar kroz ovo vrijeme i po tom daru primamo sve darove. Neka darovi koji teku budu znakovi Božje ljubavi po onome koga primamo kroz ove dane kao dijete koje se nastanilo među nama.“

Na kraju posljednjeg euharistijskog slavlja u varaždinskoj katedrali ove godine okupljeni vjernici su predvođeni biskupom Božom Radošem zapjevali svečani himan „Tebe Boga hvalimo“, a u završnoj riječi biskup Radoš pozvao je na molitvu za papu Benedikta XVI. te istaknuo „da nas ta zajednička molitva združuje, osnažuje Crkvu, povezuje nas međusobno i s Bogom.“