Biskup Radoš slavio zavjetnu misu na 333. hodočašću Varaždinaca Majci Božjoj Bistričkoj

Koncelebrirali su umirovljeni biskup Josip Mrzljak i još dvadesetak svećenika koji su na službi u Varaždinu te župama iz kojih su pristigli hodočasnici. Na misi su bili i predstavnici civilnih vlasti.

Na glavni hodočasnički dan brojnim vjernicima, pristiglim autobusima ili osobnim automobilima, pridružili su se i hodočasnici pješaci. Župama iz Varaždina, i drugog dana hodočašća pridružilo se još desetak župa iz Varaždinske biskupije.

Tumačeći navješteno evanđelje u homiliji, biskup Radoš rekao je kako je ovo upravo hodočasničko evanđelje koje govori o istini, čovjeku i hodočasniku. Isus je hodočasnik, spreman je dati svoj život za druge i to je smisao njegova putovanja. Prije nego stignemo do cilja svog putovanja, Isus nas, svoje učenike, šalje na privremena putovanja – naviještati blagu vijest, kraljevstvo Božje. Ovaj poziv 72 učenika ne znači da je poziv upućen samo svećenicima, nego je naviještati evanđelje zadaća svakog vjernika.

Isus je uvijek želio biti u društvu ljudi

Prije nego učenike šalje, Isus ih poziva, okuplja ih oko sebe, Isus je uvijek želio biti u društvu ljudi, želio je biti s čovjekom, rijetko se povlači u osamu na molitvu, ali i tada je s Ocem. Tako Isus želi naglasiti da je zajedništvo propovijed i navještaj kraljevstva nebeskog.

Potom, kada šalje svoje učenike, najprije im daje neke upute. Prvo, da na put sa sobom ne nose gotovo ništa. Jer ih želi učiniti potpuno slobodnima. No, sa sobom nose jedan drugoga. Šalje ih po dvojicu, a to je zajednica, zajedništvo i pobjeda nad onim koji dijeli – nad Sotonom – koji i u imenu nosi to da podijeli (diabolo lat. podjela, djelitelj) čovjeka od čovjeka i čovjeka od Boga. Isus, dakle, učenike šalje s jednim poslanjem: najaviti Isusov dolazak.

„Svaki kršćanin u svome životu, svome poslanju, nosi tu temeljnu poruku: da idemo i naviještamo Isusov dolazak u život ljudi“, naglasio je biskup Radoš.

Potom, onima koje šalje, Isus daje i pouke – najprije, kad uđu u nečiju kuću, trebaju ljudima donijeti mir.

„Recite im mir vama, mir kući ovoj. Pa to je temeljna Isusova poruka nakon uskrsnuća“, pojasnio je biskup, nadodavši kako i Isus dolazi u kuću svojih učenika u dvoranu posljednje večere i tamo donosi mir.

„Siromašan, a tako bogat. Ništa ne posjeduje doli rana na svome tijelu, a nosi život“, rekao je mons. Radoš.

Kraljevstvo Božje nije na nekom udaljenom mjestu nego ono započinje u nama

Zatim, učenici dobivaju uputu liječiti bolesnike. „Uđite u njihov privatni, intimni život, tamo gdje nose svoju bol, gdje nose teret. Uđite tamo gdje nije ugodno, gdje svi bježimo. Tamo gdje je križ, bolest, nema nikada gužve. Ljudi se razilaze. Bježe od te stvarnosti, ali Isus kaže: budite upravo tu. Tu je potrebna Njegova riječ koja liječi, tu je potrebna njegova riječ – riječ života, gdje i bolest razumije i spoznaje kao dio puta približavanja Bogu“, pojasnio je biskup i dodao posljednju uputu koju Isus daje svojim učenicima, a to je da trebaju navijestiti da se približilo kraljevstvo Božje, da dolazi Onaj koji ima doći, koji je Spasitelj. Objasnio je i kako kraljevstvo Božje nije na nekom udaljenom mjestu nego ono započinje u nama. „Kad Bog dolazi k nama, kad ga primamo i započinje život u nama, tada dolazi do sreće života“, rekao je. Biskup se, nadalje, posebno zaustavio na Isusovoj konstataciji da se učenici trebaju radovati što su im imena zapisana na nebesima. I dok su imena ljudi zapisana u ovozemaljskim prolaznim knjigama, a nekim ljudima čak niti u njima, svima je potrebno znati da su naša imena zapisana u knjizi vječnosti, knjizi Onoga koji daje život, voli život, Onoga koji poznaje svakog po imenu, to je Onaj koji piše ljubavlju.

Ništa nas ne može rastaviti od Kristove ljubavi

„Tinta će biti izbrisana, izbrisano će biti i iz ljudskog srca, ali iz ove knjige nikad nećemo biti izbrisani, jer je je pisana ljubavlju, pisana je životom“, naglasio je mons. Radoš dodavši kako to poručuje Onaj koji je „došao zabilježiti svoje ime u srcu Blažene Djevice Marije – Isus, Spasitelj, Onaj koji spašava. Koji se želi upisati u ime svakoga od nas u srce svakoga od nas, da kaže po Njemu živimo. Po krštenju smo upisani u Njegovo ime. U njegovu muku, smrt i uskrsnuće. I zato je to ime neprolazno ime. Ime koje je na Nebu“.

To je poželio biskup da si na ovom hodočašću svatko posvijesti i stavi kao pečat na svoju dušu – da kod Gospodina nema Matice umrlih.

„Kod Njega sve živi. Svatko od nas živi. A učenici su pozvani navijestiti to Ime – Život koji je neprolazan, koji je vječan. Bog u čije smo dlanove, u čije smo srce zapisani, šalje svoga Sina da nam to objavi – da nas ništa ne može rastaviti od Njegove ljubavi: ni mržnja ljudi, ni Sotona koji stalno rastavlja“, rekao je biskup Radoš.

I jer su svi po Isusovoj Krvi, Njegovoj smrti i ljubavi, upisani u dlanove nebeskog Oca, pozvani su radovati se, hvaliti i slaviti Boga, predati sve što nas dijeli, svoje sumnje, svoje nevjere.

Na kraju homilije biskup Radoš potaknuo je na molitvu Gospodinu kako bi tako mogli živjeti te „da se ovdje ne zaustavljamo, već da naš pogled uvijek ide preko granice, prema Domu gdje smo čekani kao ljubljena djeca“.

Na kraju euharistijskog slavlja biskup Radoš uputio je riječi zahvale svima koji su sudjelovali u organizaciji ovogodišnjeg hodočašća. Gradskim vlastima grada Varaždina što su i ovog puta pružili ruku podrške. „Dobrim Samarijancima“ koji su hodočasnicima pružali okrijepu, kao i samim hodočasnicima koji su ponijeli „biljege Isusovih rana“ na svome tijelu u vidu žuljeva, teških nogu i svakog drugog umora, odnosno rana i tereta hodočašća.

U nedjelju ujutro bila je pobožnost Križnog puta na bistričkoj kalvariji.

Organizator ovogodišnjeg hodočašća bila je Župa sv. Josipa na Banfici na čelu sa župnikom Leonardom Šardijem. Varaždincima su se pridružili i brojni vjernici iz drugih mjesta Varaždinske biskupije krenuvši još u noći s petka na subotu pješice do ovog marijanskog svetišta u Hrvatskom zagorju sudjelujući tako prvog dana na ovom dvodnevnom hodočašću. U večernjim satima misu u crkvi Bl. Alojzija Stepinca na otvorenom slavio je varaždinski biskup Bože Radoš, a navečer je, uobičajeno, održana pobožnost „Put svjetla“ uz procesiju na bistričkoj kalvariji.

Hodočašće završava u ponedjeljak 4. srpnja misom zahvalnicom u varaždinskoj katedrali s početkom u 19 sati.