Misu su suslavili kanonik Stolnog kaptola preč. Mario Kopjar i biskupov tajnik vlč. Mišel Kovačević. Na misnom slavlju okupili su se članovi inicijative iz Čakovca, Koprivnice i Varaždina, gradova u kojima su tijekom jesenske kampanje organizirana molitvena bdjenja ispred bolnica.

U uvodu misnog slavlja biskup Radoš istaknuo je zahvalnost Bogu za dar svakoga ljudskog života, posebno se osvrnuvši na molitveno zauzimanje članova inicijative „40 dana za život“ naglasio je kako je takva molitva ujedno način kršćanskog svjedočenja.

U homiliji se biskup osvrnuo na pročitani odlomak iz Poslanice svetoga Pavla apostola Filemonu, u kojoj se apostol zauzima za odbjegloga roba Onezima, moleći njegova gospodara Filemona da ga primi ne više kao roba, nego kao brata i prijatelja.

Tumačeći Pavlovo zauzimanje za Onezima, biskup je istaknuo kako mu je apostol najprije navijestio evanđelje, po kojemu je mogao otkriti istinsku slobodu i dostojanstvo djeteta Božjega. Premda je Pavao u Rim došao kao sužanj, osjećao se slobodnim, dok je Onezim, iako je pobjegao iz ropstva, tek po susretu s evanđeljem mogao iskusiti unutarnju slobodu.

Biskup Radoš posebno se zaustavio na Pavlovoj molbi Filemonu da Onezima primi kao njega samoga, povezujući tu poruku s prihvaćanjem svakoga ljudskog života. „Bog svako dijete tako šalje, s tom preporukom svakome od nas“, rekao je biskup, istaknuvši kako je svaki novi život dar koji čovjek treba prihvatiti s ljubavlju i odgovornošću.

Govoreći o drugom dijelu Pavlove molbe, u kojemu apostol preuzima na sebe Onezimov dug, biskup je podsjetio kako je i sam čovjek dužnik Bogu, od kojega je primio život i sve što posjeduje. Upravo iz svijesti o primljenim darovima proizlazi poziv na velikodušnost prema drugima, osobito prema onima čiji je život povjeren tuđoj brizi.

„Ako to stavimo u kontekst djece, Bog šalje svoju djecu onima koje je već spasio, za koje je dao život, kojima je toliko oprostio i koji već toliko duguju Bogu. A od njih traži da prime onoga koga im šalje i da ga prime kao što bi primili samoga Boga. Život smo dobili na dug i kada dobivamo drugi život da ga čuvamo, od nas se traži da barem kroz to pokažemo velikodušnost koja je već u našem životu bila obilna s Božje strane“, poručio je biskup.

Nastavljajući tu misao, istaknuo je kako se upravo u takvom odnosu prema životu očituje Božje kraljevstvo. Ono podrazumijeva svijest da čovjek sve što ima duguje Bogu te da je pozvan živjeti u slobodi koju mu Bog daruje. Prihvaćanje života stoga nije samo ispunjavanje obveze, nego i odgovor na Božju ljubav i velikodušnost.

U završnom dijelu homilije biskup Radoš osvrnuo se na pitanje ljudskih prava i zaštite nerođenoga života, istaknuvši kršćansko razumijevanje života kao dara koji pripada Bogu te podsjetio kako je svaki čovjek stvoren od Boga i pozvan prepoznati Božju prisutnost u svakom novom životu, navodi se u izvještaju iz Varaždinske biskupije.