Koncelebrirao je i umirovljeni biskup Ante Ivas. Zahvalnica je završila euharistijskim klanjanjem u sklopu kojeg su vjernici otpjevali „Tebe Boga hvalimo“.

Biskup Rogić u homiliji je naglasio „da smo s Isusovim rođenjem, Riječju Božjom koja je tijelom postala, dobili neizmjernu milost – milost na milost – dar nad darovima!“ U tom promišljanju na kraju građanske godine, u otajstvu Božića, valja se osvrnuti na primljene darove Božje i ponizno zahvaliti jer smo toliko toga primili ne svojom zaslugom, nego Božjom dobrotom, rekao je.

Istaknuo je „da velika obitelj Šibenske biskupije treba Bogu zahvaliti za mnoge događaje u kojima smo osjetili Božju naklonost, milost i blizinu“. Svaka služena misa po našim crkvama razlog je naše zahvalnosti što smo mogli Boga slaviti u slobodi, mnoštvo drugih proslava i događanja, rekao je biskup i spomenuo neke od važnijih događaja.

„Katolička osnovna škola bilježi svoj 12. zaveslaj, 12. godinu, održani su pastoralni pohodi Vodičkom i Unešićkom dekanatu, upriličeno je nezaboravno biskupijsko hodočašće u Svetu zemlju, neke obitelji su u ovoj godini krstile peto dijete, biskupijski križni put za mlade održan je od Banjevaca do Lišana, bili smo domaćini Studijskih dana za djelatnike u pastoralu obitelji iz cijele Hrvatske, manifestacija Puče moj održana je dvadeset i peti put, dovršen je projekt Civitassacra i otvoren Interpretacijski centar naše katedrale, za svećenika je zaređen đakon Grgur Alviž, u našim marijanskim svetištima svečano i brojno stavljali smo se pod zagovor nebeske Majke Marije, dolično i raspjevano proslavili naše zaštitnike sv. Jakova i sv. Mihovila, hodočastili u Krašić bl. Alojziju Stepincu, proglasili Godinu svetog Nikole Tavelića, prvog proglašenog sveca u našem narodu, našeg sugrađanina, naše šibenske sestre Franjevke od Bezgrešne proslavile su 340 godina postojanja i tolika lijepa okupljanja i slavlja u kojima smo Bogu uzdizali svoje molitve, zahvale i kajanja“, naveo je mons. Rogić.

„Neizostavno je na koncu godine Bogu zahvaliti. Zahvalnost je vrlina koja nam jasnije daje vidjeti Božju naklonost, daje prepoznati darove koje nismo zaslužili a primili smo ih. Biti nezahvalan značilo bi da smo umišljeni i da držimo kako je tako moralo biti. Tek kad neki događaj prođe, kad sve bude dobro, kad se prevladaju poteškoće, otklone propusti, netko priskoči i pomogne da sve na dobro izađe. Tada vidimo da je sve moglo biti i drugačije, a ipak nije jer je providnost upravila naše pute. Valja svakako priznati da je bilo i pogrešaka i propusta. Priznati da smo i te kako potrebni Božjeg oproštenja za svaki put kad smo zakazali. Zakazali zbog bilo koje ljudske slabosti ili grijeha. Nismo savršeni. Grešni smo ljudi. Zato naša molitva večeras uz zahvalnost nosi i onu drugu riječ: Bože oprosti, brate i sestro oprosti. Bože daj nam snage i ustrajnosti u dobru da nadvladamo svaku grešnu sklonost, svaku sebičnost i oholost koja nas od Tebe može udaljiti. Bože naš, koji si došao učiniti nas svojom djecom, hvala Ti i oprosti, zaključio je biskup Rogić homiliju.