Nakon prostracije i šutnjom iskazane počasti Kristu umrlom na križu za spas svijeta, uslijedila je služba čitanja i pjevanje Muke, koju je otpjevao Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem prof. Jelene Mikulandre gdje su kao solisti pjevali Lovre Lovrić Caparin, don Krešimir Mateša i Branimir Zmijanović. Orgulje je svirao Nikola Lovrić Caparin.

Prije ljubljenja križa koje je pratilo pjevanje tradicionalne tužaljke „Puče moj“ i obreda pričesti, homiliju je izrekao biskup Tomislav Rogić. Obredi Velikog petka završili su procesijom s križem oko katedrale.

„Sve što je Isus rekao, učinio i podnio za naše spasenje ima za cilj pokazati nam kako nositi svoj svakodnevni križ. Biti kršćanin ne znači izbjeći svaku bol i patnju nego ju podnijeti s nadom u spasenje. Nositi svoj svagdašnji križ, po prvoj lekciji: poslušnost Ocu i dragovoljno prihvaćanje onoga što nam je Bog namijenio. To ne znači da patnju tražimo, da nevolje želimo – ne. Ali kad one dođu, kad nas Bog kuša, kad je u pitanju naša vjera, onda ih prihvaćamo s pouzdanjem da ni smrt na križu nije bila kraj, nego je Isus za nas smrt pobijedio, a svaku muku učinio izvorom spasenja za sve ljude“, poručio je vjernicima biskup Rogić.

Istaknuo je kako slijediti Krista znači nositi svoj svakodnevni križ, bez mrmljanja, dragovoljno i s pouzdanjem. Tada ljudska patnja dobiva smisao, križ postaje sredstvo spasenja, a vjera, snaga za život, poručio je mons. Rogić. „Doista veće snage u život čovjeka nema! Na koncu: sve je u drvo tvoga križa urezano”. rekao je. “Kleknimo stoga danas, na Veliki petak, ponizno i skrušeno pod Kristov križ i dopustimo da njegova žrtva od nas učini nove ljude, Kristove, kršćane koji žive i svjedoče. Viseći na križu Božji Sin zauvijek je raširio svoje ruke da primi k sebi svakoga od nas“, zaključio je biskup Rogić.