Istina je prava novost.

Biskup Šaško blagoslovio obnovljene orgulje u Svetoj Klari

Svečanim euharistijskim slavljem s obredom blagoslova obnovljenih orgulja, koje je u četvrtak 11. kolovoza u prepunoj župnoj crkvi Sv. Klare u Novom Zagrebu predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, proslavljena je župna svetkovina sv. Klare Djevice.

Na početku euharistije župnik vlč. Darko Pužin pozdravio je biskupa, subraću svećenike, ministrante, čitače, župni mješoviti pjevački zbor, župne suradnike, okupljene župljane i hodočasnike, a poseban pozdrav upućen je Tomi Medvedu, potpredsjedniku Vlade RH i ministru hrvatskih branitelja te Ivanu Ćeliću, zastupniku Hrvatskog sabora, zahvalivši svima što su „usred ljetne žege našli vremena i dobre volje učiniti odmak od uobičajenoga dnevnoga radnog ritma da bismo čuli ljubljeni glas Isusa Krista, božanskog zaručnika svete Klare djevice, koji neka progovori i našim srcima, da budemo s Kristom uvijek i u svemu“.

Mnoštvo okupljenih vjernika u crkvi i na prostoru Trga sv. Klare pratilo je riječi biskupova pozdrava koji ih je uveo u obred blagoslova orgulja. Čestitavši župnu svetkovinu biskup je rekao „da se svetici molimo primajući po njezinu životu milosti, a iz njezina života poticaje da joj se suobličujemo u nasljedovanju Krista Gospodina“, pohvalivši pritom ljubav župljana Svete Klare prema bitnome u životu, ljubav prema Crkvi u sadašnjemu vremenu i brigu za prepoznavanje vrijednosti koju ostavljamo za budućnost.

„Rijetka prigoda u životu župne zajednice kada ju okuplja radostan događaj blagoslova orgulja ne govori samo o orguljama, nego još više o vjernicima koji su se založili da orguljama čuvaju njihov smisao, da one žive kao sastavnica slavlja otajstva spasenja; da po njima zajednica Crkve govori svojim glasom, melodijom i radošću slavlja. (…) Bog nas poziva da pjevamo novu pjesmu; pjesmu koja provire iz našega krštenja, iz naše vjere. Novu pjesmu pjevamo onda kad čestito živimo te spremno i radosno vršimo Božju volju i ljubeći jedni druge ispunjavamo novu zapovijed. (…) Orgulje uspijevaju biti nositelji svakoga događanja u ljudskome životu te nas i time podsjećaju na veličinu i Božje veličanstvo. U orguljama, razna svirala i registri stvaraju cjelinu zvuka koja obuhvaća sve instrumente. Ako je nešto poremećeno; ako sva svirala nisu usklađena i ako samo jedno stvara neprimjereni zvuk, to će primijetiti izvježbano uho, ali ako ima više neugođenih svirala i neusklađenih tonova, to počinje smetati do nepodnošljivosti. Taj složeni instrument podvrgnut je i raznim vanjskim utjecajima i promjenama, kao što je temperatura. Tako viđene, orgulje su slika naše zajednice, kako crkvene, tako i društvene“, pojasnio je mons. Šaško.

U homiliji, temeljenoj na razgovoru Isusa i apostola Petra o ‘nagradi’ onih koji pođu za Isusom (Mt 19, 27-29), biskup je poučio što znači ostaviti sve i slijediti Isusa: „ne biti ni na koga i ni na što navezani; ne imati ni stvari ni osobe koje bi nam bile važnije od Boga. ‘Ostaviti’ znači svaki se put iznova pouzdati u Gospodina, jačati svoju slabu vjeru koja susreće sumnje. Nije jednostavno ostaviti svoje sigurnosti, ideje i planove i prihvatiti novi tijek, neočekivan, ne znajući kamo vodi i što je završetak. Ali, za ljude koji su prihvatili Kristov poziv to je normalno, jer se temelji na sigurnosti da Bog ostaje vjeran, da Bog ne vara, i – što je najvažnije – on privlači. Zato ostavljanje nečega nije tužno odricanje, nego radosna privlačnost u ljubavi. Takav pristup je uporište, sigurnost, svjetlo (…) koji ne pripadaju nekomu nejasnom budućem vremenu, nego su naša stvarnost sada; život vječni i njegova radost koja započinje ovdje“.

Budući da je ove godine proslava župne svetkovine bila posebno svečana zbog blagoslova orgulja, koje je tijekom jeseni 2020. i početka 2021. godine cjelovito stručno obnovio dipl. graditelj i restaurator orgulja iz Splita Philipp Amon Ličanin, biskup Šaško povezao je život svete Klare s liturgijskom glazbom: „milost od duša vjernika čini orkestar i simfoniju. Kada milost dotakne dušu, poput daha, poput vjetra – koji pod prstima umjetnika pokreće zvuk orgulja – titraju i združuju se naše misli u Kristu. Tada nastaje predivan koncert, bez nesklada pogrješnih tonova grijeha, naših ljudskih promašaja i izdaja. Njima pripada nova pjesma koja ne sadrži laž, jer u srcu nose Gospodina. Postoji, dakle, životna pjesma koja ne pripada nama; koju se ne može naučiti vlastitim snagama, nego je potreban Božji Duh, ponajprije poniznosti. (…) Crkvena i liturgijska glazba, pa i najljepša, ako nije praćena svetošću života glazbenika i vjernika; ako nije istinska molitva srca, nalik je odjeku praznine; izvanjski sjaj koji se brzo gasi. (…) Orgulje u crkvi uvijek trebaju svirati molitvu. Radi toga se i moli Božji blagoslov – da bi njihov zvuk bio na proslavu Boga i na izgradnju vjere, zajednice vjernika; da bi nas i one pratile u ispravnoj molitvi“. Biskup Šaško je poručio: „I život svete Klare i orgulje uče nas da se istinska promjena događa u nutrini, da su posljedice i izvanjski jasno vidljive i čujne!“

Na kraju svečanoga misnoga slavlja župnik je zahvalio ponajprije dobrome Bogu i nebeskoj zaštitnici sv. Klari čijem su zagovoru povjeravali planove i poslove, „a ona je kod Gospodina isprosila mnoge darove i milosti“. Zahvalio je svima koji su se na bilo koji način uključili u pripremu svečanosti, a ministrant Ivan Vagan uručio je biskupu u ime župne zajednice prigodnu košaru domaćih proizvoda.