Prije početka euharistije, biskupa i sve nazočne pozdravio je župnik i rektor bazilike, fra Ivan M. Lotar istaknuvši radost zbog ovoga događaja, obogaćujućega za cijelu župnu zajednicu; nakon čega je obavio obred primanja djeteta.

Biskup Šaško je na početku slavlja istaknuo: „U lipnju (26. lipnja) 2022. ovdje sam krstio peto dijete u obitelji Šuto, malenoga Josipa. Bilo je to znakovito slavlje i zbog uvođenja u službu župnika fra Ivana, koga srdačno pozdravljam, i zbog završetka Godine obitelji Amoris laetitia. Tada sam obećao da ću rado doći i na sljedeće krštenje, ako se rodi šesto dijete. I evo nas u tome daru!“

U homiliji se biskup osvrnuo na Božju riječ i istaknuo: „Riječ je otajstvo koje povezuje osobe. I mi riječima, svojim govorom objavljujemo sebe drugima, jer riječ uključuje odnos, susret, razgovor, darivanje dubine duha. Tako Bog svojom riječju susreće čovjeka, daruje se i otvara otajstvo svoga srca. Njegovih Deset riječi dolazi iz ozračja zavjeta, iz Saveza, u središtu kojega nije nabrajanje propisa, nego obnavljanje spomena“. Kršćanin nije rob zakonskih propisa, nego je dionik darovane objave koja mu prethodi i koja ga nadilazi, naglasio je propovjednik.

„I danas se čuju i želje i tvrdnje da je čovjek u nečemu ‘apsolutno samostalan’, ‘apsolutno svoj’, zaboravljajući da ab-solutum doslovno znači odvojen, otkinut od svih i svega; to je netko tko ostaje sam sa sobom, sa svojim ništa i sa svojom smrću. Božji zakon, shvaćen dublje od moraliziranja, jest Život i sloboda; oduševljenje i radost; onakav je kako smo pjevali u Psalmu: on krijepi dušu, ući neuka, sladi srce i prosvjetljuje oči. Prostirući se pred Bogom, klanjajući se Bogu naučit ću da se ne klanjam nikomu i ničemu drugomu. Postoji, smijemo reći, samo jedna istinska opasnost: sužavanje otajstva; svođenje beskonačnosti na konačnost; svođenje Deset Božjih riječi na deset propisa; pokušaj svođenja Boga na neko moje sredstvo ili na plod moga razmišljanja. Trajna je kušnja svesti Boga na našu mjeru“.

Govoreći o Isusovom tjearnju trgovaca iz Hrama koje se toliko urezalo u sjećanje učenika, biskup Šaško  je poručio: „Hram je bio znak Božje blizine i saveza. No, ta ljepota se može iskriviti, dati naglasak nečemu što narušava ljepotu, do mjere da se ona zamagli i izgubi. A to se dogodi, ako se zanemari srce. A Isus je u svemu gledao srce. Tamo se dogodio pomak, iskrivljenost, jer na prvome mjestu nije bio odnos čovjeka i Boga, obnavljanje Saveza, nego zarada i u konačnici neka osobna korist. Ako se zaboravi ljubav, i najljepše se stvarnosti u životu mogu pretvoriti u ružne, čak u nepodnošljive, jer postaju besmislene. Isus je razbacao novac, taj idol koji se uzdignuo ponad svega prizivajući sliku Zlatnoga teleta, prisutnoga kao kušnja u svakomu vremenu“.

Govoreći o krštenju, biskup je kazao: „Pred nama je čudesno Božje djelo u suradnji s ljudima, maleno krhko stvorenje kakvo smo svi mi bili i kakvo u konačnici jesmo, za koje molimo Božju milost, za koje molimo da bude dio Božjega hrama u Kristu te time i dio vječnosti, jer je Isus u uskrsnuću maknuo i zadnju ogradu umiranja. Ako ne gledamo očima ljubavi, očima smisla vječnosti, tada sve postaje poteškoćom. Tada je poteškoća i Crkva i obitelj i djeca… Zbog toga su važna ovakva svjedočanstva koje nam donosi obitelj Šuto, roditelji Krešimir i Željka, jer su proročka. Ako se i demografska pitanja pokušavaju riješiti trgovačkom logikom, ne vidjevši svetost Božjega života u djeci, tada to nije moguće. Bez ljubavi i smisla koji ide onkraj naše prolaznosti, gospodarski planovi u konačnici ne uspijevaju.  I kao Crkva, znajući da nam je potrebno puno materijalnih dobara da bismo mogli činiti dobro, ne zaboravimo to dobro! Sjaj i izvanjska ljepota mogu nestati, ali se ponovno rađaju, ako izvor sjaja živi u nama. Sve se sveto može obescijeniti. Zato polazimo od onoga što nas upućuje na Boga i na vječnost, a tako nam je blizu – u ljudima pored nas, počevši od ovih najmanjih“.

„Dina Ozana može biti sažetak današnjega otajstva iznimne Božje ljubavi koja daruje i obnavlja život, koja nas vodi u klanjanje Bogu i donošenje Božje prisutnosti posvuda gdje živimo, jer mi smo snagom Duha Svetoga po krštenju u Kristu, istinskome Hramu“, zaključio je homiliju mons. Šaško.

Na kraju slavlja, župnik je zahvalio svima prisutnima, a biskup Šaško obitelji Šuto uručio prigodni dar Zagrebačke nadbiskupije u ime nadbiskupa Dražena Kutleše. Obitelj Šuto uzvratila je darom i zahvalnošću.