U uvodu u euharistijsko slavlje mons. Šaško parafrazirao je riječi starozavjetnog proroka Miheja (Mih 5, 1), a koje prenosi i apostol Matej u svome evanđelju (Mt 2, 6) rekavši: „Vi, u Bešićima, premda maleni brojem župljana, nipošto niste najmanji među zagrebačkim vjernicima i u životu naše Nadbiskupije!“

U homiliji razmatrajući uvod u Ivanovo evanđelje, biskup Šaško je istaknuo kako se „u samo osamnaest redaka sažima smisao i snaga cijeloga Svetog pisma: od Postanka do Knjige Otkrivenja, od darovanosti postojanja do razotkrivanja konačnoga smisla“.

U nastavku homilije mons. Šaško se zaustavio pred prizorom jaslica i jednom figurom koja se gotovo uvijek u njima pojavljuje, a to je „prikaz radosnoga čovjeka s podignutim raširenim rukama, kao da je u molitvenome stavu“.

„Taj čovjek pun oduševljenja je jedini lik u jaslicama koji ne nosi ništa u rukama: ni životinju, ni hranu, ni uljanicu, ni posudu, ni darove. Nema ništa, osim oduševljenja, divljenja i vjere. Nedužan je poput Djeteta koje je upravo rođeno u Betlehemu. Ne zna kako se braniti ili skrivati svoje osjećaje; nije ga briga ‘što će reći ljudi’; o njemu može misliti tko što hoće. Jednostavno je zadivljen i oduševljen, nošen radošću koja ga obuzima pred prizorom siromašne obitelji u štali usred noći. Taj čovjek već dugo ne pripada ni sebi samomu; Gospodin mu je zahvatio i preuzeo srce, ispunio ga radošću neba u najsvetijoj noći“, rekao je u nastavku biskup Šaško te pozvao okupljene vjernike da „otkrijemo da pripadamo narodu sretnikā i danas osjetimo da upravo to činimo na početku euharistijske molitve kada svećenik poziva: ‘Sursum corda! Gore srca! Imamo kod Gospodina’“.

Na koncu euharistijskog slavlja, župni vijećnici Ivan i Davorka Jurić, roditelji bešićkog bogoslova Matka Jurića, uručili su biskupu Šašku prigodni dar u sjećanje na božićni pohod zagrebačkim Bešićima.