Provincijski simpozij hrvatskih isusovaca održan 11. i 12. ožujka, koji je redovit događaj trajne formacije i bratskog druženja, ove godine bio je povezan s 400. obljetnicom kanonizacije sv. Ignacija Loyolskoga i sv. Franje Ksaverskoga. Kruna i vrhunac simpozija bilo je svečano misno slavlje koje je predslavio pomoćni biskup zagrebački, mons. Ivan Šaško.

Na samom početku misnoga slavlja, o. Dalibor Renić obratio se uvodnim pozdravom zagrebačkom pomoćnom biskupu, mons. Ivanu Šašku, okupljenoj braći isusovcima i vjerničkom puku. “Radost mi je da Vas mogu pozdraviti na početku ove svečane euharistije u povodu 400. obljetnice kanonizacije sv. Ignacija Loyolskoga, osnivača Družbe Isusove, kao i njegovog prijatelja i suosnivača našega reda, misionara sv. Franje Ksaverskoga. Uz njih dvojicu, istoga dana te 1622. godine, papa Grgur XV. je kanonizirao svece Tereziju Avilsku, Filipa Nerija i Izidora Ratara. Svi su nam dragi nebeski zaštitnici. Jednako sam sretan što je među nama zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. On zastupa našeg nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, koji je prije dva dana zbog zdravstvenih problema morao otkazati dolazak. Biskupe Ivane, dobro došli i hvala Vam što ste prihvatili predslaviti ovu misu. Prenesite naše pozdrave i molitve uzoritom kardinalu. Vidimo u Vašoj nazočnosti priznanje za naše napore da apostolatima pridonesemo životu vjerničke zajednice i nove evangelizacije u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Znam da Nadbiskupija i Vi osobno imate mnogo briga oko obnove u potresu oštećenih građevina, a u istom procesu obnove su i naše isusovačke zajednice u Zagrebu. Kao što ste mogli vidjeti, provodi se temeljita konstrukcijska obnova zgrade Kolegija sv. Josipa, a u ponedjeljak počinje faza konstrukcijske obnove Bazilike i Rezidencije u Palmotićevoj”, rekao je provincijal Renić. Pozdravio je i isusovačku subraću, suradnike i prijatelje koji sudjelujete u obilježavanju Ignacijeve godine koja je otvorena u ovoj crkvi 20. svibnja prošle godine, u zajedništvu s papinskim nuncijem. Rekao je da su tu zajedno imali duhovnu obnovu za isusovačke suradnike prigodom blagdana sv. Franje Ksaverskoga. Jubilej će biti zaključen 31. srpnja u Solinu, pod predsjedanjem splitskog nadbiskupa, a to će ujedno biti završna misa europskog susreta ignacijevske mladeži Magis Europe, s nekih 450 sudionika. Spomenuo je da će 22. ožujka biti koncert u Lisinskom. “Kanonizacija sv. Ignacija bila je crkvena potvrda da je njegova duhovnost i karizma autentičan put k Bogu. Danas popodne središnje misno slavlje obljetnice kanonizacije predvodi papa Franjo u crkvi Il Gesu’ u Rimu, na grobu sv. Ignacija. I mi ćemo biti sjedinjeni s njime u molitvi, a svaki put nas s cijelom Crkvom povezuje Kristova euharistijska prisutnost.”, rekao je u pozdravu o. Dalibor Renić.

Biskup Ivan Šaško naglasio je u uvodnom pozdravu radost što ima priliku biti dio zajedništva u slavlju 400. obljetnice od kanonizacije sv. Ignacija. “Radujem se što mi se pružila mogućnost da budem s vama dionik ovoga zajedništva, ovdje u crkvi Bezgrješnoga Srca Marijina i prinesem hvalu Bogu za milosne darove koji su rođeni i žive iz svetosti sv. Ignacija u našoj Nadbiskupiji, u hrvatskoj domovini i u sveopćoj Crkvi. Nepregledan je broj tih plodova, neprocjenjiva njihova vrijednost i važnost do te mjere da bi, izuzimanjem isusovačke prisutnosti u našoj Crkvi i narodu, u svome crkvenom i narodnom biću ostavili pustoš na svim poljima osobnoga i zajedničkoga življenja. To je ponajprije služba naviještanja, propovijedanja, raznih oblika misija, povezana sa sakramentalnim životom, iznimnom osjetljivošću prema srcu života Crkve: povezanosti otajstva euharistije i pomirenosti s Bogom u svetoj ispovijedi”, istaknuo je mons. Šaško u uvodnom pozdravu.

Osvrnuvši se na liturgijsko čitanje, napose evanđeoskog odlomka, primijetio je dva bitna naglaska. Jedan je preobražajna neočekivanost, a drugi naglasak je u Božjem su-djelovanju. “Preobražajna neočekivanost, kao stanovita prijelomnica, s jedne strane “nepodnošljivost zahtjeva”, a s druge strane nužnost suočavanja s pitanjem: Što to znači za mene? Je li to retoričko pretjerivanje koje dobiva neku blažu primjenu; je li to izražaj iskrenoga htijenja koje od radosti prelazi u razočaranje nemogućnošću? Ili jednostavno: ljepota evanđeoske ludosti?”, upitao je biskup Šaško. Nastavivši dalje, istaknuo je Božje su-djelovanje koje se ostvaruje i suradnjom s čovjekom.

“Drugi je naglasak u Božjem su -djelovanju koje se ostvaruje slobodnim dopuštanjem čovjeka, prihvaćanjem Božjih nadahnuća i odbacivanjem sebičnih planova i ciljeva. Poučeni smo da se u takvim susretima očituje Gospodin, ne kao rezultat postavljanja naših uvjeta, nego kao prepoznat u njegovu djelovanju. Uz riječi o ljubavi prema neprijateljima stoji poziv na molitvu. A što je molitva, ako ne otvaranje svoga života tako da govori i djeluje Bog. Iz svoje sebičnosti čovjek ne može ljubiti, a ponajmanje neprijatelje”, naglasio je mons. Šaško.

U nastavku homilije mons. Šaško istaknuo je važnost Isusovog zahtjeva za ljubavlju prema neprijateljima koji je, prema riječima mons. Šaška “još zahtjevniji: da budemo savršeni kao što je savršen naš nebeski Otac. Djeluje kao uspoređivanje neusporedivoga. I svako tumačenje koje bi ublažavalo taj zahtjev ulazi u opasnost slabljenja Isusovog izrijeka. Zacijelo da nam pritom pomaže Isusova riječ u Evanđelju po Luki: Budite milosrdni, kao što je Otac vaš milosrdan. (Lk6,36). Čitajući prigodno Pismo koje je za ovu jubilesku godinu cijeloj Družbi uputio vaš general, pater Arturo Sosa, uočio sam da – između ostaloga – navodi onu rečenicu iz Ignacijeve Autobiografije u kojoj kaže da je, nakon shvaćanja kakav je novi život koji započinje promjenom iznutra, u njegovoj duši, počeo sve “gledati na nov način”. I to je unio u svoju duhovnost: Vidjeti sve novo u Kristu. To je njegov dar svima nama. Sv. Ignacije pripovijeda da je to iskustvo doživio nakon što se, boraveći u Manresi, iz pobožnosti uputio prema crkvi sv. Pavla i zastao kraj potoka i promatrao. Znamo da je voda i protjecanje rijeke uvijek poseban doživljaj u razigranosti svjetla i okoliša. Ta promjena koja se njemu dogodila nije došla isključivo iz nutarnjega viđenja, njegovom snagom, nego kao “veliko prosvjetljenje”. Ni ljubav prema neprijateljima ni savršenost poput Očeve nije isključivo ljudsko djelo, nego dar, prihvaćanje ljudskoga i božanskoga.  Ignacijeva duhovnost koja se temelji na istini o Bogu koji voli ljude i djeluje u svijetu radi našega dobra, potiče na traženje, na promjenu motrišta u otvorenosti žaru, ognju Duha i svjetlu koje preobražava”, naglasio je mons. Šaško te ukazao na odlike te duhovnosti.

“Stvorenost čovjeka i njegova svrhovitost da radi i živi na veću slavu Božju, birajući više i birajući bolje; Ignacije veli: “Svrha našega života je živjeti zauvijek s Bogom”. Zatim kristocentričnost: dublje upoznavanje, veća ljubav i blizina Isusu, što posebno izražava molitva Dušo Kristova. Osobno razlučivanje u svakidašnjim doživljajima i događajima, što je otvorenost Duhu Svetomu. Poznavanje sebe koje vodi u poniznost, u ispitivanje savjesti, koje ne prestaje pokušavati shvatiti gdje se nalazimo, kamo nas Bog usmjerava i što želi, moleći oproštenje za počinjene grijehe i pogrješke. Djelotvorna ljubav: Božja slava i Kristova ljubav vode prema zauzetoj ljubavi u služenju bližnjima. Nije teško primijetiti da se u svakom obilježju te duhovnosti nalazi evanđeoski pomak perspektive, povezanost nebeskoga i zemaljskoga, dok je u središtu kao Božje sidrište Božje svjetlo, vječna privlačnost.

Naposljetku, mons. Šaško zahvalio je braći isusovcima za “darove kojima – u suradnji s Gospodinom – pomažu mijenjati životna motrišta tako da ljudi teže “ad maiora” i da žele “magis”. Molimo da budemo savršeni kao što je milosrdan naš nebeski Otac.”

Na misnom slavlju koncelebrirali su provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Dalibor Renić i o. Blaženko Nikolić uz drugu braću isusovce.

Prije završnog blagoslova provincijal Renić uručio je portret bl. kardinala Alojzija Stepinca koji je mons. Šaško primiviši poljubio i zahvalio na vrijednome daru.

Provincijski simpozij Hrvatske pokrajine Družbe Isusove održan je 11. i 12. ožujka na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu na Jordanovcu. Simpozij je redovit događaj trajne formacije i bratskog druženja, a ove godine bio je povezan s 400. obljetnicom kanonizacije sv. Ignacija Loyolskoga i sv. Franje Ksaverskoga.

Već pretprošle godine bio je isplaniran provincijski simpozij posvećen produbljenu općih apostolskih preferencija Družbe Isusove za 2019.-2029., ali se morao otkazati zbog pandemije. Ta zadaća je dijelom bila izvršena tijekom Provincijske kongregacije u rujnu prošle godine, jer je ona posebnu pozornost posvetila promicanju ignacijevske duhovnosti (1. preferencija), apostolatu mladeži i zvanja (3. preferencija), te intelektualnom apostolatu.

Stoga je ovogodišnji simpozij bio više usredotočen na drugu i četvrtu preferenciju, tj. na hod s onima koji trpe obespravljeni, marginalizirani i siromašni, te suradnju u brizi za zajednički dom čovječanstva, odnosno naš planet i njegovu prirodu. Središnje predavanje prvoga dana održao je prof. dr. Ivica Kisić, dekan Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o temi važnosti i aktualnosti enciklike Laudato si’. Glavno izlaganje drugoga dana održala je s. Benedikta Nina Krapić, milosrdnica, koja je govorila o brizi za žene žrtve nasilja te o tome kako Crkva i svećenici u pastoralu općenito mogu pomoći žrtvama.

Uz to, na simpoziju su, po običaju, predstavljena izvješća aktualnosti iz nekih isusovačkih apostolskih djela i projekata. Ove godine to su bili Isusovačka klasična gimnazija u Osijeku, Fakultet filozofije i religijskih znanosti i projekt Magis Europe, koji će se ovog ljeta održati u Hrvatskoj, sa središnjim slavljem u Splitu. Provincijal Renić održao je izlaganje o stanju provincije. Prikazan je također dokumentarni film o sv. Ignaciju, američkog autora Roberta Barrona. Molitveni dio je, uz euharistijski blagoslov drugoga dana, uvodnu molitvu i završni egzamen, uključivao i prigodno cjelonoćno bdjenje koje je organizirao SKAC Palma.