Istina je prava novost.

Biskup Šaško predslavio misno slavlje u crkvi sv. Marka u zajedništvu rektora marijanskih svetišta Europe

Godišnji susret rektora marijanskih svetišta Europe pod geslom „Marijanska mreža svetišta Europe“ održava se od srijede 23. i četvrtka, 24. listopada u Nacionalnom marijanskom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, a u četvrtak 24. listopada rektori su posjetili i razgledali Zagreb te u 18 sati sudjelovali na misnome slavlju u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu koju je predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.

Na početku misnoga slavlja biskup Šaško uputio je toplu dobrodošlicu rektorima marijanskih svetišta na talijanskom i engleskom jeziku.

„Draga braćo i sestre, članovi Europske marijanske mreže, srdačno vas pozdravljam u ovome nadahnjujućem zajedništvu i u njega donosim blizinu i pozdrave našega zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše. Ovako skupljeni, na određen način, uprisutnjujete Crkvu u Europi koja očituje svoje ‘marijansko lice’. Gledajući vas postaju nam bliza svetišta u kojima služite Bogu i Crkvi, vjernicima i svim ljudima koje pokreće Božji Duh da budu hodočasnici, da dođu u te znakovite prostore tišine i slavlja, susreta i novih početaka. Po vama su nam bliži narodi i zemlje iz kojih dolazite. Po vama vidimo ljude koji nose sveti nemir, koji su pronašli najdragocjeniji biser; možemo jasnije čuti pjesme, zahvale, vapaje i nade. Molimo s vama i za vas; molimo na male i velike nakane koje se tiču osobnih života, potreba naše Crkve, naših društava i zajedničkoga europskog doma. Osobito molimo za mir u Ukrajini, Svetoj zemlji i diljem svijeta; mir koji odražava ljubav prema istini i koji je istodobno plod pravednosti; mir koji – kako nam govori Isus – traži čišćenje ognjem Duha Svetoga.“

Razmišljajući o Božjoj riječi današnjega dana, biskup je u propovijedi naglasio poveznicu svetišta i Jubilejske godine.

„Naime, svetišta očituju susret čovjeka s raznim granicama i ljudsku čežnju za srećom i, u konačnici, za vječnošću. Na istome tragu možemo vidjeti i Jubilej koji je poglavito vezan uz otajstvo Utjelovljenja. U njemu živimo dar Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga Čovjeka, koji je prihvatio biti odijeljen, odbačen, marginaliziran, da bi dokinuo podjelu i odvojenost, da bi premostio udaljenosti. Bog je u njemu živio ljudsku ograničenost i smrtnost, te nam u Vazmu darovao bezgraničnost i besmrtnost“, istaknuo je biskup Šaško te nastavio naglasivši da je u  „jubileju trajno prisutno prekoračivanje praga, slike granice, a svetišta na nebrojene načine očituju iskustva tereta i poteškoća uzrokovanih ograničenostima; svetišta su svjedoci potrebe za nadvladavanjem raznih granica i prelaženja praga, kao iskustva življenja otvorenosti novim obzorima i prihvaćanja dara slobode. Svetišta nas uče umjetnosti življenja granica i usklađivanju konačnosti i beskraja.“

Govoreći o svetištima, propovjednik je ustvrdio da „svetišta odgajaju za dragocjenost granice i za nadu. Dolazak u svetište nije svakidašnji put. On se rađa iz čežnje koja je usađena u čovjeku. Biti u svetištu jasan je znak nade koji govori o vrijednosti granica, po molitvi, zajedništvu, sakramentu pomirenja, preobraženih u prag. Na tome pragu nalaze se lica ljudi, svetaca, osobito Blažene Djevice Marije, u kojima vidimo njihovo življenje poniznosti, neznatnosti i slabosti.
Svetišta su veličanstvene učionice i lječilišta ljudskosti, jer daju prostora ljudskim neuspjesima, njihovim očekivanjima, razočaranjima i konačno – nadi i konačnomu smislu.“

Nadalje, rekao je biskup Šaško, „svetišta uče i daju živjeti istinu da ‘biti ograničen’ nije (samo) nedostatak, nego dragocjeno gnijezdo prihvaćanja otajstva života. U svetištima se čovjeka ne gleda kao biće koje griješi i ne uspijeva, nego kao stvorenje koje Bog voli i koje se – prihvaćanjem sebe u istini stvorenosti – otvara životu. Uvijek iznova.“

„Na to se nadovezuje još jedna odlika koju svjedoče svetišta, a to je darovanost i darivanje. Dar nije oduzimanje i umanjivanje darivatelja nego punina onoga što čovjek jest.
Krist daruje sebe, svoj život. Sjetimo se njegovih riječi da ga Otac ljubi baš zbog toga: „Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem.“ (Iv 10, 17-18a)
Granice su stanoviti preduvjet za iščekivanje. Tko je sit, ne iščekuje; tko je samodostatan, ne iščekuje; umišljen i ohol čovjek lako se zatvara, kao da mu nisu potrebni ni novi obzori ni drugi ljudi.“

Naposljetku homilije propovjednik je zaključio da uvijek trebamo težiti biti savršeni „kao što je savršen Otac nebeski“, a to je prije svega savršenost milosrđa, ista ona koja vodi u puninu ljudskosti, ostvarene u Kristu, i koje smo i mi dionici po daru koji živimo u ovoj euharistiji, zajedništvu koj je predokus punine života kojemu se nadamo.
Amen.“

FOTO Biskup Šaško predslavio misno slavlje u crkvi sv. Marka u zajedništvu rektora marijanskih svetišta Europe