„Rosite nebesa odozgor. U toj rosi odozgor vjernici su od davnina vidjeli djelovanje Duha Svetoga, kako to molimo u središnjemu dijelu svete mise: Rosom Duha svoga posveti ove darove. To molimo i jutros. Dok ispovijedamo vjeru i svoje grijehe; dok svoje živote prinosimo kao dar, molimo da ih dodirne i preobrazi rosa Duha; da čuva radost u nama i u našim bližnjima“, rekao je uvodeći u slavlje mons. Šaško.

Također je iskazao radost zbog zajedništva s gračanskom župnom zajednicom koja euharistiju slavi u šatoru u župnom voćnjaku, jer je župna crkva ozbiljno oštećena u prošlogodišnjim potresima.

Biskup Šaško u homiliji je istaknuo da „i u pustinji i u tamnici, u propovijedanju koje zrači autoritetom i u poniznome pitanju Isusu, Ivan nastavlja čekati Onoga koji dolazi. On je čovjek iščekivanja koji mnogo govori nama, nestrpljivim ljudima u vremenu nestrpljivosti“.

Nadalje, otac biskup je naglasio da se svatko u ovom milosnom vremenu iščekivanja treba zapitati „kakav je Bog kojeg čekamo. Važan je odgovor na to pitanje, jer bismo ga mogli previdjeti kada prolazi. I previđamo ga, ako ga ne vidimo u bližnjima, ako ga ne vidimo prisutnoga u svojim tamama, ako je naslikan uzvišenim bojama, a ne jednostavnošću zemlje natopljene nebeskom ljubavlju.“

Homiliju je završio ohrabrujućim riječima o kršćanskom čekanju koje „nije besmisleno potrošeno vrijeme, nego milosno vrijeme i znak nade u vremenu nestrpljivosti“.

Misu je suslavio domaći župnik fra Marin Matančić, TOR.

Po završetku zornice, biskup Šaško ostao je u razgovoru s brojnim okupljenim vjernicima, uz šalicu toploga čaja i kolače, kao što je običaj koji gračanska župna zajednica njeguje već dugi niz godina. Tako, naime, u vremenu nestrpljivosti, žurbe i otuđenja vjernici nastoje malo zastati, biti tu za svoje bližnje te ispunjeniji dočekati Isusovo rođenje. Župljanima je ranojutarnje euharistijsko i bratsko zajedništvo s biskupom Šaškom bilo veliki znak podrške, ohrabrenja i nade.