Slavlju je koncelebrirao župnik i dekan Josip Golubić u molitvenome zajedništvu sa svećenicima, redovnicima, studenticama i studentima te okupljenim vjernicima.

“Tristo pedeset i prvi put Sveučilište u Zagrebu Gospodinu zahvaljuje za dar akademske godine. Nekada je to – izvanjski gledano – bilo učinjeno na raskošniji, a nekada na skromniji način. Ipak, otajstvo je ostalo isto”, kazao je biskup Šaško na početku slavlja, prenoseći pozdrave zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.

U homiliji biskup Šaško, osvrćući se na dvije kušnje: pandemiju koronavirusa i potres, govorio o molitvi Oče naš koju je sam Isus poučio moliti svoje učenike nakon što su ga oni tražili da ih nauči kako moliti (usp. Mt 6, 7-15).

“Vrijeme velikih kušnja vrijeme je susreta s pitanjima smisla, brižnosti, daljnjih koraka, ali svakako i vrijeme molitve. Kada su poljuljani temelji sigurnosti i kada se blisko osjeća ljudska ograničenost, otvaraju se novi i ponovno otkrivaju stari prostori. Izmiješani su: tjeskoba, nesigurnosti i nade, s pokrenutom dragocjenom maštovitošću ljubavi. Vjerujem da je tim ozračjima moguće opisati i život Sveučilišta u Zagrebu u ovoj akademskoj godini, u naporima da se očuvaju važne norme, kako bi se moglo živjeti ‘normalno’, jer svaka normalnost – kao što joj ime kaže – živi od norme. Unutar normâ udaljenost je postala drukčijom blizinom, a nova su (tehnička) sredstva poslužila za ostvarivanje starih ciljeva. Isus nas danas u Evanđelju usmjeruje prema cilju i sredstvu koji očituju vjerničku, kršćansku ‘normalnost’: molitva ‘Oče naš'”, rekao je biskup Šaško.

U nastavku homilije tumačio je kako je Oče naš molitva prošnji, a ne molitva davanja hvale niti zahvalnosti jer je nutarnji stav zahvalnosti i blizine, kao preduvjet kršćanske molitve, sažet u činjenici da se čovjek obraća svome Ocu. Budući da se Molitva Gospodnja svodi na svagdanji kruh, na oproštenje grijeha i na pobjedu nad zlom/Zlim, poziva na jasnoću čovjekova života. “To je molitva jednostavnoga čovjeka, Kristova učenika, čovjeka koji živi u iščekivanju Božjega kraljevstva. To je čovjek koji ozbiljno k srcu uzima uputu: Tražite najprije Božje kraljevstvo i njegovu pravdu, a ostalo će vam se nadodati”, poručio je biskup Šaško.

Pojasnivši kako je glagol tražiti glagol koji izražava iskrene čežnje te način življenja ispunjenoga gorljivošću, biskup Šaško se referirao na odlike koje vjernika i znanosti sažete u pojmu universitas. “‘Uni-versitas’ se može živjeti kao ‘okrenutost k jednomu’, kao ispravnu usmjerenost, skupljanje i usredotočenost puno dijelova u jednome; ‘universitas’ kao drugo ime za ‘jedno-stavnost’, u smislu Isusove molitve. Velike poteškoće u društvu vode prema jednostavnosti iz koje se obnavlja veza sa smislom. Čini mi se da se to može primijeniti i na vrijednost istinske znanosti koja zahvaća duboko i tiče se jednostavnoga, bez obzira na složenost metoda i sredstava. Istinski znanstvenici svojom znanstvenom dubinom i širinom zacijelo uživaju u iskustvu novih uvida i otkrića, ali jednako tako žive i muku susreta s novim ograničenjima koja vraćaju na mudrost jednostavnoga. Jednako tako, iz duhovnosti znamo da tko se rasprši u puno područja, zahvaćen mnogim stvarima, čini se da puno traži, ali zapravo ne traži ništa.Takav bi čovjek bio suprotnost Isusovu učeniku i na njegovim usnama riječi molitve ‘Oče naš’ bile bi samo zvuk, ali ne i istinske molbe; od Boga kao da se traži sve i ništa”, kazao je biskup.

Rastumačivši u nastavku ustroj Molitve Gospodnje koju čini nekoliko molbi što pokazuju kako trebaju biti oblikovane sastavnice zajednice i društva da bi se živjelo isto darovano dostojanstvo, biskup Šaško je poručio kako je Oče naš molitva, ali i dar blizine i uporišta, čvrstoće koju ni najveće zlo ne može razoriti; dar slobode, smisla i života.

Slavlju su nazočili rektor prof. dr. Damir Boras, prorektori, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta prof. dr. Mario Cifrak, dekani drugih fakulteta, predstojnici i predstavnici sveučilišnih sastavnica te profesori i djelatnici.