Na početku liturgijskog slavlja biskup Šaško kazao je da je korizma bila “naš hod u molitvi, pokori i djelima ljubavi” te kako Cvjetnicom ulazimo u Veliki tjedan, u susretu “s Kristovom mukom i uskrsnućem, u susretu s otajstvom milosrđa koje spasava čovjeka. Pratimo Krista na ulasku u Jeruzalem u njegovoj odlučnosti da se preda u ljubavi; da umre za naše grijehe i da nam vrati radost života po svojoj prisutnosti kako na zemlji, tako i u vječnosti.”

Biskup je istaknuo kako je Kristov ulazak drukčiji od svih. “U svojoj vjeri ga se spominjemo sa zahvalnošću i u njega unosimo sva naša iskustva, moleći da u nasljedovanju Gospodina na njegovu križnom putu imamo udjela u njegovu uskrsnuću.” Prije blagoslova maslinovih grančica biskup Šaško rekao je kako su one “znak prepoznavanja Krista kao Spasitelja i ujedno znak da smo svi grane izrasle iz istoga drveta križa, drveta poniženja, drveta života i uskrsnuća.”

“Isusova muka razotkrivanje je nasilja koje zahvaća ljude u istome djelu; zahvaća moćnike i žrtve moći”, rekao je biskup u homiliji i nastavio: “Tako se zajedno nalaze oni koji traže Isusovu smrt i oni koji ju izvršuju, politička, vjerska, sudbena i izvršna vlast. Vojnici koji vrijeđaju Isusa i rugaju mu se i sami su žrtve onih koji im naređuju; i oni su unutar iste ideologije. Tako je uvučeno i mnoštvo koje traži oslobađanje Barabe umjesto Isusa. I brzo otkrivamo da je nečinjenje dobra i skrivanje pred zlom dio nasilja koje želi vladati ljudskim srcem i svijetom. Znamo da je potrebno više udaraca po čavlu da bi ga se zabilo, i puno trnja da bi se isplela kruna; puno udaraca bičem da bi čovjek od njega iznemogao i pao na tlo.”

Biskup Šaško naglasio je da je u brazdama Isusove muke pokazano “bačeno zrnje i na najuzvišeniji način objavljeno je Božje milosrđe. Isus slijedi Očevu volju i ne radi se samo o pitanju dosljednosti; o moralnosti, jer u svome ispijanju kaleža do dna Isus živi ljubav koja ništa ne traži zauzvrat. To je Božja ljubav, izražena u riječima i djelima čovjeka Isusa”, napomenuo je biskup i dodao: “Ljubav uskrsnuća je slavna, ali ju ne vidimo, nego joj poznajemo samo učinke, dok ljubav izražena u muci ostaje vidljivom zauvijek u povijesti i po njoj spoznajemo Isusa i Presveto Trojstvo koje nam je objavio.”

Nastavljajući o Isusovoj muci mons. Šaško istaknuo je da se uzvišena ljepota povijest ostvarila na Golgoti, “gdje se Božji Sin dopušta pribiti čavlima, siromašan i gol, da bi umro od ljubavi. Na Kalvariji ljubav piše o sebi slovima ranjenosti, slovima koja se ne brišu i koja nikada ne lažu. Odatle dolazi i naša ganutost, zatim divljenje, privlačnost i zaljubljenost. Odatle naša spremnost priznati grijehe, oprostiti, pomiriti se, obnoviti ljubav prema Bogu, Crkvi, bližnjima.”

Na kraju homilije biskup je vjernicima poručio da “samo križ otklanja sumnju; na tome drvetu, u tim čavlima i ranama nema prijevare; nema tragova laži onoga tko je unio u svijet patnju. Pobijeđen je do mjere da niti jedan ljudski krik i neshvatljiva bol nije više poraz. Bog nam s križa po križu govori: Imaj pouzdanja! Sve je lako, ako uvidiš koliko te ljubim.”