Ukrajinci u Ukrajini, u Hrvatskoj, Europi te širom svijeta svake godine četvrte subote u studenome obilježavaju obljetnicu Holodomora (genocida glađu) u Ukrajini 1932.-1933. godine i sjećaju se žrtava genocidnih zločina i više od sedam milijuna ubijenih Ukrajinaca izgladnjivanjem do smrti koje je provodio Staljinov totalitarni komunistički režim.

Misu su koncelebrirali rektor zagrebačke katedrale mons. Zlatko Koren, župnik Grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu na Gornjem gradu o. Nenad Krajačić, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta o. dr. Taras Barščevski, župnik Grkokatoličke župe Krista Kralja u Zagrebu o. Ivan Grinišin i župni vikar i duhovnik za Ukrajince u Zagrebu o. Myroslav Barnychko.

Uvodeći u misu biskup Šaško je rekao: „Draga braćo i sestre Ukrajinci i Ukrajinke, večeras molimo s vama, za vas i za cijeli ukrajinski narod, spominjući se žrtava zločina komunističkoga režima u Ukrajini 1932. i 1933. godine, kada je umjetno izazvana glad, to jest: ubijanje glađu ili Gladomor (ukr. Holodomor), uzelo živote nekoliko milijuna ljudi.“

Govoreći o Holodomoru, biskup je naveo da je to bio „genocidni čin nepravedne sovjetske komunističke vlasti prema ukrajinskim seljacima s političkim ciljem uništavanja socijalnoga temelja jedne nacije. Taj je zločin cinično i okrutno planiran od strane Staljinova režima, kako bi se provela politika kolektiviziranja poljoprivrede protiv volje ukrajinskoga seoskog stanovništva.“

Dodao je da su „sličnu metodu oduzimanja slobode i neovisnosti ljudi komunisti primjenjivali u svim zemljama u kojima su preuzeli vlast i stvarali ‘proletarijat’ kojim su, uvijek lažima i nasiljem, lakše manipulirali.“

Istaknuo je da ni jedno srce ne može biti ravnodušno zbog činjenice da je među tolikim ukrajinskim žrtvama bilo iznimno puno djece te da je sve to bilo desetljećima prekriveno šutnjom i ideološkim zabranama spomena.

„Dok i sami u Crkvi i hrvatskome društvu pokušavamo potaknuti nositelje političke vlasti, odgovorne u kulturi, znanosti, odgoju i obrazovanju, da se zauzmu u velikome djelu pročišćavanja spomena i sprječavanja da laži iz komunističke vladavine i dalje truju korijene sadašnjega življenja, primjeri drugih naroda i vjernika ohrabruju i naše korake“, rekao je mons. Šaško.

„Nasilje se rađa iz sjemena laži. Tako je i danas, dok ukrajinski narod trpi pod bezobzirnim ratnim razaranjem. Zato u ovoj euharistiji molimo i za žrtve koje pred očima, štoviše pred kamerama takozvanoga civiliziranog svijeta 21. stoljeća svjedoče o bijedi naše civilizacije. Ovo su dani u kojima, bez obzira na političku pragmatičnost, na poniženja, ucjene, izdaje i prodaje dostojanstva, ne smijemo pogaziti istinu i prihvatiti neistinu nepravednih silnika. Osim toga, uvijek se – po primjeru blaženoga Alojzija Stepinca i ukrajinskih svjedoka vjere – molitvom pouzdajemo u Gospodina, znajući da on sve – čak i ono što nam se čini proturječnim našim uvidima – vodi prema vječnomu dobru“, zaključio je u uvodu biskup Šaško.

U homiliji je biskup Šaško istaknuo da je ove godine stota obljetnica uvođenja svetkovine Krista Kralja u liturgijski kalendar. „Kada je papa Pio XI. 1925. ustanovio tu svetkovinu, ili su već bili uspostavljeni totalitarni sustavi ili su se razvijali prema očitovanju svoje pogubnosti za cijelo jedno stoljeće. Tako je ta odluka mogla lako biti čitana kao pokazatelj da svi vladari i svaka vlast, njihova zemaljska moć i slava, nisu ništa drugo doli prolazna sitnica u odnosu prema Božjemu gospodstvu i Kristovoj vladavini“, protumačio je.

„Izabrani je narod očekivao velikoga kralja koji bi svojom snagom i bogatstvom nadmašio sve prijašnje. Željeli su da bude nad svim narodima, da ponizi neprijatelje, da kraljuje vječno… Današnje Evanđelje otkriva Božji odgovor na ta očekivanja. Siguran sam da u toj slici lako možemo vidjeti Krista koji danas trpi u Ukrajini i na drugim mjestima u svijetu, na kojima se ponižava ljudsko dostojanstvo, odnosno Bog u čovjeku“, pojasnio je mons. Šaško.

Tumačeći kako je na Kalvariji Isus bio raspet između dvojice razbojnika, s natpisom koji izruguje njegovo kraljevanje, biskup je primijetio da su osim naroda, pod križem i vođe toga naroda, najviše odgovorni za ono što se događa. „Oni bi, po svemu što su doživjeli, trebali prepoznati ostvarenje obećanja. Umjesto toga, upućuju mu poruge; ne vjeruju mu, jer – misle tako – nije sposoban spasiti sebe, sići s križa.“

Dodao je da smo „odavno spoznali da se ono što obično zovemo ‘politikom’, to jest ‘stranačka politika’ kojoj je stalo samo do vlasti, ona se ne dopušta evangelizirati; zarobljeno joj je srce i zbog toga joj pred otajstvom ostaje jedino poruga. Iz svoje moći, a zapravo iz svoje nemoći, provocira i izruguje. I to se prelijeva u kulturu, u umjetnost, u ophođenje, u upravljanje.“

Biskup je protumačio da se Bog nije objavio u svojoj svemoći tako da bi očitovao da može učiniti što želi. Objavio se svemoćan u ljubavi; objavljuje svemoć u služenju, a ne u vladanju.

Osvrnuvši se na ukrajinske žrtve; one od nekadašnjega izgladnjivanja i današnje u ratu, biskup je rekao: „Politika koja zbilja može pomoći, čini se, ni danas nema drukčiji odgovor osim provociranja, ironije, cinizma i ruganja. To je nama Hrvatima itekako poznato. Zato mi ne bismo smjeli postati takvi, nego gajiti sućut i pomagati koliko možemo.“

Primijetio je da je „lijepo svjedočiti da u našoj domovini ima puno ljudi koji su stali pod Kristovim križem u Ukrajini, moleći s pouzdanjem: Bože sjeti se i smiluj se; spomeni se svoje ljubavi i svojom pravednošću i mirom natopi trpljenja i čuvaj u nama nadu u ispunjenje tvoga obećanja.“

„Dok se ovih dana stvaraju čudni politički planovi koji mirišu na još čudnija savezništva u nametanju mira, mi – zazivajući zagovor blaženoga Alojzija u ovome ‘Vrtu pouzdanja’ – ne gubimo pouzdanje i svoje molitve polažemo u molitvu koju Krist Kralj prinosi nebeskomu Ocu. Dobro pamtimo slične planove s našom domovinom. Činilo se da ne možemo ništa učiniti i da će nepravda prevladati. Tada se očitovalo Božje gospodstvo i na čudesan nam način darovalo odgovor na vjeru koja je gledala dalje od sebičnosti i vidjela više od zemaljskih moćnika“, zaključio je biskup Šaško.

Misi za žrtve Holodomora u Ukrajini nazočili su supruga veleposlanika Ukrajine u Republici Hrvatskoj Nina Kyrylyč i djelatnici Veleposlanstva Ukrajine u Republici Hrvatskoj, predstavnici ukrajinske zajednice, bojni ukrajinski vjernici prognanici u Zagrebu i brojni vjernici sugrađani Hrvati.

Nakon mise Ukrajinci, dirnuti propovijeđu biskupa Šaška, susreli su se s njime i mons. Korenom, zahvalili biskupu i rektoru na bogoslužju za žrtve Holodomora u Ukrajini, podršci Ukrajini i ukrajinskom narodu, te zahvalili mons. Šašku na izrazito pijetetnoj propovijedi i što od 2009. godine, svake godine služi misu za žrtve Holodomora u Ukrajini, upućuje i podsjeća na strašne genocidne zločine Staljinovog totalitarnog komunističkog režima.

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici 15. lipnja 2023. podržala inicijativu Hrvatskog sabora da se Holodomor proglasi genocidom nad ukrajinskim narodom.

Hrvatski sabor jednoglasno je 28. lipnja 2023. na Dan Ustava Ukrajine osudio Staljinov totalitarni komunistički režim i izglasao Deklaraciju o priznavanju Holodomora (Gladomora) 1932.-1933. godine genocidom nad ukrajinskim narodom.

Uz Ukrajinu i Republiku Hrvatsku, parlamenti brojnih država u Europi i svijetu su priznali i osudili Holodomor kao genocid nad ukrajinskim narodom u službenim dokumentima, deklaracijama i rezolucijama (Ukrajina, Estonija, Australija, Kanada, Mađarska, Litva, Gruzija, Poljska, Peru, Paragvaj, Ekvador, Kolumbija, Meksiko, Latvija, Portugal, Sjedinjene Američke Države, Češka Republika, Brazil, Irska, Moldova, Njemačka, Čile, Bugarska, Belgija, Island, Francuska, Slovenija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Luksemburg, Hrvatska, Slovačka, Nizozemska, Italija, Švicarska i Sveta Stolica za pontifikata pape Ivana Pavla II., Europski parlament te Vijeće Europe.