U uvodu misnoga slavlja biskup Šaško je progovorio o neusklađenostima Božjih planova s planovima čovjeka, zbog kojih čovjek, misleći kako ga Bog ostavlja u nemoći, često puta živi razočarenja. No, živeći uskraćenosti koje opterećuju i postavljaju pitanja, vjernice ne gube pouzdanje. – Itekako nas dira ovo vrijeme dodira ‘bez dodira’. Uz ono što nam nedostaje, shvaćamo i to da je dodir puno više od tjelesnosti; da snagu dodira ima riječ i pogled; pjesma i slika; suze i osmijeh; sjećanje i nada.  U Kristu smo uvijek dodirnuti, štoviše prihvaćeni, zagrljeni. Osobito u ovome slavlju kojega nismo nositelji mi, nego Krist. Ni u svojim molbama ni u strahovima nismo prepušteni svojim slabostima. Raduje nas što smo u svemu što živimo – u Kristu. Krist, Bogočovjek, raduje se i trpi s nama. Nema veće utjehe ni veće sigurnosti, kazao je biskup Šaško, pozvavši vjernike da u toj sigurnosti slave Dan Gospodnji, moleći Gospodina da im uputi svoju riječ te otvori oči vjere za prepoznavanje i dar radosti u vazmenome vremenu koje je i vrijeme prepoznavanja te Božje prisutnosti, ali i čovjekove grešnosti.

Tumačeći put uskrsnuloga Isusa u Emaus i njegov prvom susret s učenicima koji su ga prepoznali po lomljenju kruha, biskup Šaško je u homiliji istaknuo tri pojma: razočarenje, oduševljenje i Božji plan. Budući da svaki čovjek nosi očekivanja, posjeduje želje, gaji snove i zamišlja budućnost, ali isto tako nedvojbeno poznaje razočarenje sobom, drugima, povijesnim tijekom, Crkvom, pa čak i Bogom – to što se događa dvojici učenika na tome putu od Jeruzalema do Emausa, dugom oko jedanaest kilometara, u tome popodnevnome hodu u trajanju vjerojatno malo više od dva sata, poznato je svakomu od nas, osobito ljudima koji su zahvaćeni dubokim razočaranjem, pojasnio je biskup.

Iako otvaraju prostore kušnje, osobito tuge, razočarenja su istovremeno iznimna prilika da se, promotrivši život u svjetlu koje u čovjeku živi po Božjoj prisutnosti, odgovori na Isusov poziv na obraćenje i spozna istinu o sebi samome. Naime, premda stvoren na Božju sliku i obilježen Božjom vječnošću, čovjek svakodnevno živi stvarnost ograničenosti. – Upravo nam razočaranost u koju udarimo, govori da smo konačna stvorenja, ali jednako tako razočaranost ‘viče’ u nama da nosimo nadu u besmrtnost, da smo za nju stvoreni, da smo njezini dionici, kako ispovijedamo u Vjerovanju o „kraljevstvu kojem neće biti kraja“ – kazao je biskup Šaško, usporedivši to prividno proturječje sa žarom koji Isus, tumačeći im Pisma, budi u dvojici učenika kojima kao da je bilo potrebno razočarenje da bi vidjeli koja je njihova najdublja čežnja koju, nauštrb površnih i prolaznih želja, trebaju ostvariti. – Oni prepoznaju Isusa i razumiju Uskrsnuće onda kada su u lomljenju kruha slomljeni okovi njihovih računica i obrazloženja; kada se prepuštaju Riječi i gesti koja ih nadilazi i koju primaju u poniznosti. Na njima se obistinjuje davno napisano u psalmu i posvjedočeno životima svjedoka Božje blizine: „Oni koji siju u suzama žanju u pjesmi!“ (Ps 126, 5), istaknuo je biskup Šaško.

U nastavku homilije zagrebački je pomoćni biskup Šaško govorio je o pojmu oduševljenja, rastumačivši, prema grčkoj etimologiji, njegovu istoznačnicu riječ entuzijazam. – ‘Entuzijazam’ je riječ sastavljena od triju grčkih riječi: ‘en+theos+einai’, što spojeno doslovno znači: biti u Bogu. Entuzijazam je bivanje u Bogu i to je sadržaj istinskoga oduševljenja. Tko je u Bogu, tko se ne zatvori u sebe; tko prihvati živjeti po Božjemu Duhu, taj je oduševljen; taj nema sporo srce koje odvaguje, nego mudro srce koje osluškuje Boga, dovoljno brzo u ljubavi. Ta brzina srca mjeri se otkucajima i ritmom duše u Bogu. – pojasnio je biskup Šaško, naglasivši kako je temelj tog oduševljenja, radosti koju su učenici primili kao dar susreta s Uskrslim,  proslavljeni Krist koji je pobijedio smrt jer istinsko oduševljenje i dar za druge uvijek otkriva da je netko u Bogu.

Posljednja stvarnost na koju se, tumačeći Lukino evanđelje, osvrnuo pomoćni biskup zagrebački bila je Isusovo, kako je rekao, bremenito pitanje: Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu? kojim Isus upozorava i upućuje na Božji plan, na Providnost, na Božju ljubav koja je pripremala otajstvo spasenja po Muci i Uskrsnuću. – Svaki dio današnjega navještaja Riječi govori o Božjemu naumu i promislu. Apostol Petar navodi i psalam koji smo pjevali, a u kojemu se nazire navještaj uskrsnuća u posvemašnjem pouzdanju: Ti, Gospodine, „u ruci držiš moju sudbinu“, što je razlog radosti srca, spokoja tijela i sigurnosti da će pokazati stazu života i puninu radosti svoga lica. Naš je život hod i traganje, ali ne i tjeskoba, jer je Gospodin otvorio put novoga života. Nije li trebalo? Isus pita učenike: Zastanite, kako niste vidjeli, a bilo vam je poznato? Zašto ste razočarani, kad je Očeva ljubav pokazala da je to potrebno. A potrebno je, braćo i sestre, i u našim životima otkriti smisao kušnja, događaja koji nam se ne sviđaju i koji izgledaju da idu usuprot dobra. Usuđujemo li se odgovoriti na isto pitanje pred sadašnjim nevoljama? Nije li trebalo? Dok ne razumijemo do kraja, znamo da smo s Kristom na stazi života. Znamo da se odgovor nalazi u euharistiji: u Riječi i lomljenju kruha, u vjeri u Kristovu prisutnost koja vraća radost. – ustvrdio je biskup Šaško.

Osvijestivši da Isus i danas ponavlja tu gestu ljubavi davanja sebe kao mudrost i dar od koje živi čitava Crkva i vjernički narod, biskup Šaško je na završetku homilije pozvao vjernike da zastanu te s Gospodinom za stol sjednu u sadašnjemu Emausu – Ako smo umorni i razočarani, treba nam poniznosti za slušanje Riječi i za učenje geste lomljenja kruha, u kojoj razumijemo što se i zašto dogodilo; u kojoj se žurno vraćamo na mjesto Kristove muke za nas, kao izvora radosti i oduševljenja. Molimo za to da budemo u Bogu koji za svakoga od nas ima svoj plan. U njemu razočaranja postoje radi većega oduševljenja! – zaključio je homiliju biskup Šaško.

U ovome zajedništvu s Gospodinom gdje nas je malo, nadajući se da će iduće nedjelje ovdje biti više vjernika, nosimo ljepotu današnjega dana, današnjega susreta s Gospodinom. Svima koji su u obitelji, koji će lomiti kruh, želim da osjete ljepotu toga dara koji nas upućuje na ovo zajedništvo od kojega živimo, koje ne prestaje, koje se trajno slavi i trajno pokazuje da nas Gospodin ne ostavlja. Molimo ga, zato, na kraju da u naše živote, umjesto razočarenja, unese blagoslov koji je Uskrsni, koji je prisutan na svakom našem životnom putu, osobito po ljudima koji su blizu, kazao je biskup Šaško prije završnoga blagoslova, zahvalivši svima onima koji su ušli u život prostora župne crkve Tijela Kristova i sve one prostore u kojima ljudi čekaju Božju riječ, spremni ju čuti da bi ju ugradili u djela ljubavi.

“Molimo Gospodina da nas i dalje jača, razveseljuje, vraća uvijek nadu tamo gdje prijeti očaj. Molimo ga da bude milostiv osobito prema onima koji su u životnim kušnjama ili koji trpe zbog bolesti i nedaća”, poručio je biskup Šaško.

Biskup je misu slavio u koncelebraciji sa župnikom Župe Sopot preč. Ivicom Reparincem te župnikom Župe sv. Ivana Evanđeliste iz zagrebačkih Utrina Ivicom Šturlićem. Pjevanje su predvodili članovi Zbora Hrvatske radiotelevizije uz orguljašku pratnju Alena Kopunovića. Slavlje je izravno prenosila Hrvatska radiotelevizija, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.