Biskup Šaško predvodio Vazmeno bdjenje u Župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici

Započinjući službu svjetla ispred crkve biskup Šaško je vjernicima pojasnio: „Ulazimo u noć koja očituje povezanost naše prolaznosti i besmrtnosti, noć koja bliskim, naizgled običnim predmetima i pojavama govori o neobičnome, govori o vječnomu životu. I ponovno susrećemo četiri uporišta ove liturgije: svjetlo, Riječ, vodu, kruh i vino; i ne previdimo svoje bližnje, ljude i zajedništvo ljubavi. Lijepo je biti ovdje u večeri u kojoj nam se daruju jasni znakovi novosti, novoga početka, među kojima je najprije blagoslov ognja, darivatelja svjetla i blagoslov vazmene svijeće kojom ćemo unijeti svjetlo u crkvu i u sve tame naših života. Ova svijeća na sebi će nositi znak križa, brojku ove dvije tisuće dvadeset i četvrte godine od Kristova utjelovljenja, grčka slova alfu i omegu kao znakove početka i završetka vremena, jer Isus Krist isti je jučer, danas i uvijeke. Taj je križ poseban i po zrnima tamjana, kuglicama na krakovima križa na kojemu su ostali znakovi Kristovih rana. On ih nosi i nakon uskrsnuća, ali je njegovo trpljenje preobraženo u žrtvu prinesenu Bogu, čuvajući smisao svake žrtve iz ljubavi. Na tako urešenoj svijeći zapalit ćemo svijeće u svojim rukama, kao dionici vjere u uskrsnuće. Krist je rekao: Ja sam svjetlo svijeta. On je došao kao istinsko svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka. Predivno je znati i osjetiti da svijeće koje s ovoga slavlja nosimo u svoje domove i u svoju svakidašnjicu žive od početnoga plamena sa svijeće u ovoj župnoj crkvi, tako da ostajemo povezani istim žarom i istim plamenom koji ništa ne može ugasiti, jer Krist ostaje s nama zauvijek.“

Nakon blagoslova vatre upaljena uskrsna svijeća u procesiji je unesena u crkvu, a đakon Filip Pranjić, na đakonskoj službi u župi Navještenja BDM, otpjevao je svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći.

U homiliji biskup Šaško je, podsjećajući na evanđelje o praznom grobu, naglasio: „Tamo, pred praznom grobnicom, žene su čule riječi ohrabrenja: da se ne boje, da traže Isusa na pogrješnome mjestu, jer se dogodilo ono što je rekao: živ je nakon smrti; učenici će ga vidjeti u Galileji, u kraju u kojemu ih je pozvao da ga slijede, da mu vjeruju. Oni su, uz sav strah i nejasnoće, tada vjerovali, upijali njegove riječi. Premda nisu sve razumjeli, osjećali su da ih nešto čvrsto veže i da nema ništa bolje od njegove blizine. Ipak, pred njegovom smrću zahvatio ih je strah, sumnje, tjeskoba koja se rađa u svakomu čovjeku zbog gubitka nekoga koga se toliko voli. Ponekad se čini da tama noći prodire u dušu; ponekad pomislimo: da se ništa ne može učiniti, a srce više ne nalazi snage za ljubav. Ali upravo u toj tami Krist pali oganj Božje ljubavi: sjaj razbija tamu i najavljuje novi početak; nešto započinje u najdubljoj tami. Znamo da je noć, da je tama ‘najtamnija’ pred svitanje. Kamen boli je otkotrljan ostavljajući mjesta nadi. To je veliko otajstvo Vazma!“.

Biskup Šaško je u nastavku homilije ohrabrio: „U ovoj svetoj noći Crkva nam daje svjetlo Uskrsloga, da se u nama ne zadrži oplakivanje, nego nada ljudi koji se otvaraju sadašnjosti punoj budućnosti: Krist je pobijedio smrt, a i mi s njime. Naš život ne završava pred kamenom groba, naš život gleda dalje s nadom u Krista. Kao kršćani pozvani smo, poput žena na Grobu, vidjeti znakove Uskrsloga; ne ih samo primijetiti, nego uistinu vidjeti, oprati oči srca milosrđem, okupati ih uskrsnućem, ne zaboravljajući da grijehe pere voda krštenja, ali i suze koje poteku pred našim grijesima i pred bolima ljudi. Molimo za dar očiju natopljenih uskrsnućem, da bismo slijedili Kristovo svjetlo i u njemu vidjeli nijanse svoga života, života društva i domovine.“

Biskup Šaško poučio je gdje pronaći Svjetlo: „Puno ljudi, puno skupina (ne zbog toga što vole nas, nego zbog toga jer vole sebe) žele dati, prodati, podmetnuti neko svoje svjetlo, svoj način gledanja, a samo se u jednome Svjetlu vidi istina i radost! I to svjetlo nije daleko, nego je u našemu srcu, kao Božja riječ, kao plamen privlačnosti, kao šapat savjesti, kao melem povratka i kao sigurnost zagrljaja.“

Na Vazmenom bdjenju pjevao je mješoviti župni zbor. Nakon euharistije napravljene su zajedničke fotografije biskupa, svećenika, brojnih ministranata i pjevača.

Na Veliku subotu, brojni su vjernici župe Navještenja BDM posjetili župnu crkvu koja je bila otvorena od ranojutarnjih sati i pomolili se na prigodno postavljenom Isusovom grobu. Ujutro su vjernici zajedno molili iz časoslova jutarnju Velike subote.