Misu su suslavili župnik Norbert Ivan Koprivec, župni vikar Antonijo Kovačić i fra Ante Crnčević, uz posluživanje đakona Grge Markovića.

Započinjući homiliju biskup Šaško je vjernicima naglasio važnost svjetla u uskrsnoj noći. „Uvijek je lijepo biti pokraj tek upaljene vazmene svijeće, u prisutnosti Svjetla, Krista uskrsloga, kao vjernik, kao dionik zajednice Crkve koja se raduje u vazmenoj noći, kao propovjednik… Jer, to svjetlo prosvjetljuje svakoga čovjeka, naša vremena i prostore, i govori svakomu od nas puno snažnije nego bilo koja ljudska riječ…“, rekao je biskup Šaško te se u nastavku homilije osvrnuo na pjesmu koju je nedavno čuo, a čiji su stihovi preuzeti iz Knjige proroka Izaije, iz proroštva o padu Babilona, gdje se nalazi neobična rečenica: ‘Stražaru, koje je doba noći?’

Siguran sam da svatko od nas pamti ili sada živi neki trenutak u kojemu smo postavili takvo pitanje: Koliko će trajati noć; koliko još do slobode i mira; kada ćemo moći predahnuti? Poznata su nam raspoloženja u kojima se prepoznaje staro, ali i potreba za novim; možda i zbunjenost novim okolnostima, dok nismo sposobni ostaviti proživjelo. U takvome je ozračju bio i dolazak žena na Isusov grob, kako kaže Evanđelje – „još za mraka“. Noć će potrajati, ali dolazi jutro. To su iste žene koje su pod križem zapamtile Isusovu bol, vapaj i njegove riječi; vidjele su zlo, ali i neizrecivo otajstvo ljubavi koja nadilazi svako zlo. To su žene koje su pripremale miomirise i pomasti. Miomirisi su poput prelaska noći u dan. U očima i srcu miješala se tama i svjetlo, a na rukama i u rukama bio im je i miris čudesnih susreta prijateljstva s Isusom i nevjerica da je taj miris mogao biti ugrabljen i odstranjen zadahom smrti. Donošenjem miomirisa te žene govore o nadi, o svome blagom i nježnom, a ujedno tako snažnom suprotstavljanju umiranju. Ne ostane li i u nama od nekoga događaja ili doživljaja samo miris, rekli bismo premalo, a opet dovoljno snažan da nam vrati sigurnost da ljepota nije nestala? Sasvim nam je razumljivo da su žene ostale zbunjene, a zatim prestrašene pred otvorenim grobom bez Isusova tijela i pred pojavom anđela’“, rekao je u homiliji biskup Šaško pojasnivši kako je u pitanju anđela: ‘Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!’ vidljiv trag naizgled slabašne vjere, ali snažne ljubavi koja je čuvala nadu.

„Bog je ostavio svoga stražara u našemu srcu kojega uvijek možemo pitati u svakoj životnoj tami: Koje je doba noći za nas? On će nas uvijek uputiti na izmjenu tame i svjetla te nam pomoći da otkrijemo čežnju i divljenje u sebi. Sviđa mi se onaj zaključak koji kaže da se život ne mjeri po tome koliko puta udahnemo, koliko imamo daha, nego se mjeri onim trenucima koji nam oduzimaju dah, a to su trenutci divljenja, ljubavi, radosti, slobode, zajedništva s Bogom i bližnjima“, rekao je u homiliji biskup Šaško.

„Radosna vijest, osobito ove noći, uči nas da istinski protivnik smrti, pobjednik nad njom, nije neki općeniti život, već ljubav. Nismo slijepi niti neosjetljivi: trpljenje nije nestalo, tako je blizu, na korak od nas i u nama, ali ovdje je Ljubav, uskrsnuli Krist, u Crkvi, u nama, u ovoj predivnoj velikogoričkoj zajednici vjernika – predivno živ!“ zaključio je homiliju biskup Šaško.

Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor.