U homiliji izrazio je radost što se u Pleternici marom javnih dužnosnika sredstvima europskih fondova ostvarujuprojekti gospodarske, odgojno-obrazovne, kulturne i druge naravi, te je zapitao kako stoji u Pleternici s obzirom na Božji projekt koji se zove čovjek. Ustvrdio je da neće biti puno koristi od spomenutih europskih projekata, ako se u gradu ne ostvaruje čovjek kao Božji projekt. Naglasio je da naviještena misna čitanja govore o tome što Bog sve poduzima s obzirom na taj svoj projekt. Tako se u ulomku prvog čitanja iz Knjige proroka Izaije sveti pisac raduje onima koji po judejskim gorama naviještaju radosnu vijest – grčki «euangélion»,«evanđelje» – kako se izabrani židovski narod, oslobođen babilonskog sužanjstva, vraća u svoju domovinu iz koje je bio odveden u ropstvo. Biskup je protumačio da je babilonsko sužanjstvo bilo vrijeme u kojem su se Židovi nakon temeljitog promišljanja uvjerili da su kao pojedinci i kao narod bili veliki i živjeli dostojanstveno dok su bili Božji saveznici, a da su sve to izgubili kad su postali nevjerni i zbog toga bili kažnjeni odvođenjem u ropstvo, koje je bilo ljekovito jer ih je ponovno vratilo vjernosti Bogu otaca. U drugom pak čitanju, u kojem sv. Pavao tumači Korinćanima da je njegova prva i najvažnija zadaća i dužnost navješćivati evanđelje, radosnu vijest, osobuIsusa Krista, Sina Božjega koji je postao čovjekom, u kojem je Bog svojom milosrdnom ljubavlju izbavio čovjeka iz njegove ranjenosti i razorenosti zlom, grijehom i smrću, te tako omogućio puno ostvarenje njegova projekta po svom naumu.

Na temelju evanđeoskog ulomka koji govori kako su učenici imali bogat ulov ribe zato što su na Isusovu riječ bacili mreže u more, biskup je ustvrdio da ljudi koji surađuju s Bogom ostvaruje veće i bolje uspjehe, od onih koji nešto nastoje postići samo svojim ljudskim snagama. Poručio je nazočnima da poučeni tom istinom dobro otvore oči srca i pameti, i da ne povjeruju pobornicima nekih suvremenih ideologija u čijim projektima o čovjeku i protunaravnim zakonima koje nameću, nema mjesta za Boga i njegov naum o čovjeku kao muškarcu i ženi.

Sv. Nikola se u svoje vrijeme velikih progona kršćana nije dao zavesti idejama o čovjeku koje su promicali rimski carevi i ondašnje pogansko društvo, nego se  opredijeljen za Isusov način izgradnje čovjeka i za čovjekovo dostojanstvo, suprotstavljao prodaji djece i mladih djevojaka u bijelo roblje, kao i svim drugim nehumanim postupcima s ljudima, spreman zbog toga trpjeti u zatvoru.

A kad je rimski car Konstantin prestao progoniti kršćane i dopustio im da mogu slobodno djelovati, sveti je Nikola s obnovljenim zanosom razdao samoga sebe u činjenju dobrih djela i promicanju ljudskog dostojanstva, zbog čega se s pravom smatra jednim od najvećih dobrotvora svog vremena. Nazočnoj djeci biskup je protumačio da im sv. Nikola donosi darove zato što je najprije on sam živio od dara kojega nam je Bog dao u Sinu svome Isusu Kristu, i da su njegovi darovi znak obdarenosti božanskom milošću Isusa Krista u kojoj je sv. Nikola živio, i čije je božanstvo velikim žarom branio protiv krivovjernih arijevaca na Nicejskom saboru 325. godine. Pozvao je nazočne da se po primjeru i zagovoru sv. Nikole i oni cijelim svojim bićem opredijele za Božji projekt o čovjeku, svojom ga žarkom vjerom promiču, a svojim dobrim djelima izgrađuju.

Na svršetku misnog slavlja biskup je podsjetio nazočne neka ne zaborave da je svatko od njih Božji projekt, te ih je pozvao da nikome ne dopuste da ih zavede te počnu činiti ono što nije po Božjem naumu. Zamolio je sv. Nikolu da im pomaže u njihovu duhovnom rastu, te je zaželio da bude blagoslovljeno sve ono što čine ovog adventa u pripravi za Božić.