Župnik fra Ivo Brezović prikazao je tijek izgradnje crkve, zahvalivši dragom Bogu što su dočekali dan njezina dovršenja. Zahvalio je bivšem župniku fra Jozi Bošnjakoviću i župnim vikarima fra Ivanu Franiću i fra Mladenu Ravliću, gradovima Slavonskom Brodu i Novoj Gradiški, općinama Stara Gradiška, Okučani i Gornji Bogićevci, kumovima crkve, svim donatorima i štovateljima sv. Antuna Padovanskog koji su svojim prilogom pomogli izgradnju crkve. Osobitu zahvalnost uputio je biskupu Antunu za njegovu brigu i pomoć u njezinoj izgradnji te ga je zamolio da je blagoslovi. U ime mještana Smrtića, Trnave i Ratkovca biskupa je pozdravio Petar Kičić mlađi, te mu je zajedno s Andrejom Majdandžić uručio prigodni dar.

Uvodeći u misno slavlje, biskup Antun je zahvalio župniku fra Ivi na pozdravnim riječima i iznesenim podacima o novoizgrađenoj crkvi te za pažnju koju su mu iskazali mladi svojim darom. Pozdravio je nazočne svećenike među kojima su bili fra Ilija Stipić, koji je nekoć kao župnik gornjobogićevačke župe dao velik doprinos u izgradnji crkve, gvardijan petrićevskog samostana fra Domagoj Šimić, izaslanik provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Joze Marinčića, fra Duje Ljevar te Branko Gelemanović, župnik Župe Bezgrješnog začeća BDM iz Nove Gradiške, Josip Bogović, župnik iz Rešetara te Matej Siluković, tajnik.

Biskup je izrazio radost što može blagosloviti novoizgrađenu crkvu u Smrtiću gdje su se prije 25 godina naselili prognanici iz banjalučkog kraja. Kazao je kako je svjestan da u njihovim dušama, osobito onih starijih, još uvijek nisu zacijelile rane zbog progona iz rodnog kraja, ali da također zna kako te rane može liječiti samo Bog svojom prisutnošću među njima, napose po misnoj žrtvi kojom je Gospodin Isus pobijedio smrt, a koja se slavi u novoizgrađenoj crkvi.

Ustvrdio je kako će njezin blagoslov zacijelo pridonijeti da oni rastu u vjeri i sve više budu živa Crkva. Uz zahvalnost fra Ivi i fra Iliji, osobitu zahvalnost izrekao je fra Josipu Bošnjakoviću koji je nakon ratnih stradanja i razaranja velikom zauzetošću djelovao u župi Gornji Bogićevci, ostavivši duboki trag po svemu onome što je učinio da se starosjediocima nakon povratka iz progonstva i doseljenicima omogući da izgradnjom razorene crkve i njihovih domova u dostojanstvu mogu živjeti.

Zamolio je Gospodina da sve koji su bili djelatni na izgradnji crkve sv. Antuna u Smrtiću, kao i na izgradnji njihova župnog zajedništva obdari svojim božanskim darovima. Napomenuo je kako će prije samog obreda blagoslova crkve, najprije biti blagoslovljena voda čije će ih škropljenje podsjetiti da su u svetom krštenju postali članovi Isusove Crkve i zadobili dostojanstvo njegovih sinova i kćeri.

Na početku homilije biskup se zanimao jesu li sudionici slavlja dobro, ustvrdivši da odgovor ovisi o polazištu s kojeg prosuđuju svoje stanje. Ako krenu od izvanjskih okolnosti: progona prije 25 godina koje ih je duboko ponizilo, ugroze koronavirusom, materijalnog siromaštva odgovor će biti da su loše. Ali, kazao je, ako pođu od činjenice da je Bog s njima te da je u njegovim rukama njihova konačna sudbina, ne mogu drugačije odgovoriti nego kako to običavaju reći djeca u našim katoličkim školama, da su „super“, iznad svih svojih nemoći, zloće, promašaja i svakog besmisla. Istaknuo je kako nas Izaija prorok potiče u današnjem prvom čitanju da stoga tražimo Boga, da mu se vratimo jer je on pun smilovanja i velikodušan u praštanju, čiji su puti iznad naših puteva i čije su misli iznad naših misli: jednom riječju, koji je potpuno drugačiji i veći od nas ljudi.

Rekao je kako nas sv. Pavao u drugom čitanju iz Poslanice Filipljanima uvjerava da toga potpuno drugačijeg Boga, možemo susresti u konkretnoj osobi Isusa Krista, utjelovljenog Sina Božjega, koji je trpio s nama naša trpljenja, i umirao s nama naša umiranja, s nama u svemu jednak, osim u grijehu, da nam Bog po njemu bude blizu svojim spasenjem, i da mi s njime budemo pobjednici nad našim nemoćima i umiranjima. Bog se u Isusu Kristu spustio u našu prolaznost i umiranje, da bismo se mi u svetom krštenju i u drugim sakramentima po Isusu Kristu uzdignuli u neprolaznost Božjeg života u onostranosti, zaključio je biskup.

Kazao je kako nas Isus u evanđeoskom ulomku poučava da se ta naša uzdignutost u njemu do neba naziva „kraljevstvo nebesko“, „kraljevstvo Božje“ te nas potiče da pred tom činjenicom ne ostanemo ravnodušni, nego se cijelim svojim bićem opredijelimo za Božje, a ne za prolazna ljudska kraljevstva, vladavine i sustave. U prispodobi o radnicima u vinogradu, gdje onaj koji se trudio cijeli dan i onaj koji je došao na posao zadnjega sata primaju jednaku plaću, Isus nas poziva na rad u izgradnji Božjeg kraljevstva, i očekuje od nas da se pri tom ne ravnamo po ljudskoj pravednosti, nego po Božjoj.

Biskup je naglasio kako se Božja pravednost ne ostvaruje po načelu uzajamnosti – koliko si radio, toliko ćeš biti plaćen; koliko si sagriješio, toliko ćeš biti kažnjen – nego po pravednosti ljubavi. Bog, naime, ne polazi od onoga što smo mi vlastitim radom i sposobnostima zavrijedili, nego od toga da smo njegova stvorenja te nas želi obdariti svojom ljubavlju, onim što je najviše i najbolje. On nam u Isusu Kristu nije uzvratio ono i onoliko koliko smo svojim grijesima zaslužili, nego je za nas umro još dok smo bili grješnici, kako veli sv. Pavao, obdarivši nas svojim milosrđem i praštanjem. Sve što ljubav ostvaruje, dar je!

Na temelju toga, biskup je pozvao sudionike slavlja neka se u svom kršćanskom životu i odnosu prema bližnjima izdignu iznad načela uzajamnosti, te po Kristovu primjeru odluče živjeti darovanost za druge. Dar pak nikad nije nešto što smo zaradili ili zaslužili, on je uvijek besplatan, a najveći dar koji smo primili jest život, konačno život vječni podsjetio je biskup. Zaključio je da ćemo jedino po darovanosti jednih za druge u braku i u obitelji i općenito u društvenom životu stići do smisla, jer se tako sjedinjujemo s posvemašnjom darovanošću Sina na križu, Božjoj mjeri po kojoj je on pobijedio i samu smrt, kako nas uvjerava Božja riječ u današnjem evanđelju.

Kad nastojimo razmišljati u koordinatama Božje riječi, susrećemo se s Božjom istinom, koja nas oslobađa od naše osobne i zajedničke sebičnosti, i iz našeg životarenja uzdiže u pravi život, naglasio je biskup. Zgrada crkve koju danas blagoslivljamo služi da se u njoj okupljamo slušati Božju riječ, njegovu istinu o nama, primati u svetoj pričesti plod Isusove darovanosti na križu za nas te na taj način postajati dionici one punine života koju nam je Bog omogućio u Sinu svome Isusu Kristu, kako bi svatko od nas ovdje u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, ili drugdje gdje se zateknemo, bio darovanost za druge, ustvrdio je biskup.

Pozvao je sudionike slavlja neka danas s obnovljenim oduševljenjem Bogu kažu da je on njihova istina. Naglasio je kako se Crkva Isusova najpotpunije ostvaruje kad u noj nastojimo živjeti zajedništvo, polazeći od Božje riječi i živeći od onoga što na oltaru slavimo. Zamolio je sv. Antuna da svojim zagovorom pomogne da tako bude u Smrtiću, u gornjobogićevačkoj župi, u našoj Požeškoj biskupiji, u našoj domovini Hrvatskoj i u cijelom svijetu.

Na svršetku misnog slavlja biskup je sudionicima izrekao dvostruku čestitku: izgradnju, opremanje i sada blagoslov ove crkve građevine, ali i na opremanju one lijepe Crkve koja živi u njihovim srcima po njihovoj vjernosti Bogu i u najtežim životnim situacijama. Kazao je kako je osjetio tu njihovu ljepotu i njome se obogatio. Zahvalio im je što Bogu omogućuju da u njima ostvaruju svoje djelo, te ih je pozvao da mu i dalje budu vjerni. Poželio je da bude blagoslovljeno sve ono što će se u ovoj blagoslovljenoj crkvi ostvarivati u njihovim srcima po služenju njihovih svećenika.

Zahvalio je svim svećenicima koji su sudjelovali u ovom slavlju, kako onima iz Novogradiškog dekanata, tako i ocima franjevcima na čelu s gvardijanom iz Petrićevca. Zahvalio je nazočnim načelnicima općina iz Gornjih Bogićevaca i Okučana, pjevačima i svim drugim sudionicima slavlja. Nakon što je fra Ilija Stipić zahvalio svima koji su u vrijeme njegova župnikovanja u Gornjim Bogićevcima s njime surađivali na izgradnji ove crkve, biskup Antun je na sve sudionike slavlja po zagovoru sv. Antuna Padovanskog zazvao Božji blagoslov.