Na početku slavlja durđenovački župnik fra Tonio Vučemilović pozdravio je biskupa, a krštenikova sestra Irena u znak dobrodošlice darovala mu je cvijeće. Uvodeći u misno slavlje biskup je kazao kako je došao radovati se s roditeljima Mariom i Ružicom Topić zbog rođenja njihova djeteta, te im zahvaliti za hrabrost kojom su se po peti puta opredijelili za život, naglasivši kako su time posvjedočili da vjeruju životu. Spomenuo je da vjernici u rođenje svakog novog čovjeka svoj pogled usmjeravaju na Isusa Krista, i u Sinu Božjem koji je za nas išao u smrt prepoznaju koja je njegova veličina. Istaknuo je da želimo malog Ivana u krštenju povjeriti Isusu Kristu, da svojom božanskom moći liječi njegovu prolaznost i ranjenost, daruje mu besmrtnost.

U homiliji biskup Škvorčević je podsjetio sudionike slavlja kako u Hrvatskoj nazivamo pretvorbom onaj proces kojim su određena materijalna dobra iz društvenog vlasništvu prešla u privatno vlasništvo. Istaknuo je da Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku nastupa s preobrazbom, koja se za razliku od pretvorbe odnosi na svakoga pojedinog od nas, na naše stanje nemoći i ranjenosti zlom, grijehom i smrću, iz kojeg nas može osloboditi samo Sin Očev, došao k nama s nebeske obale postojanja. Podsjetivši kako Isusov put preobrazbe uključuje trpljenje i smrt, biskup je ustvrdio da je njegova smrt na križu s gledišta njegovih neprijatelja bila zločin i nepravda učinjena nevinom čovjeku, ali promatrana s božanske strane ona je bila događaj Božje ljubavi koja ide za nas do kraja, do u smrt. Napomenuvši kako je Bog, koji u Isusu Kristu ulazi u smrt s polazišta svoje ljubavi, moćniji od onih koji ubijaju Isusa sa svojih zločinačkih polazišta, biskup je naglasio da nema moćnije stvarnosti od ljubavi koja uvijek pobjeđuje. Ondje gdje se nastani Božja moć ljubavi, očitovana u Isusu Kristu na križu, započinje preobrazba kao događaj koji nas čisti u dubini našeg bića, u našim srcima i savjestima, ustvrdio je biskup.

Spomenuo je kako će Isus Krist po svetom krštenju snagom svoje ljubavi s križa započeti u malom Ivanu preobrazbu, koja će završiti kad on u smrti odloži ono što je prolazno i smrtno, te uskrsne u puninu postojanja. Izrazio je radost što Ivan neće ići ovim svijetom praćen samo roditeljskom ljubavlju, koja je moćna, ali ne toliko da može pobijediti zlo i smrt, nego što će zagrljen Isusovom ljubavlju stići do one preobrazbe našeg postojanja koja će se dogoditi u uskrsnuću. Homiliju je zaključio tvrdnjom da Isus Krist nije išao u smrt i u njezinu preobrazbu zbog sebe, nego zato što je bilo potrebno da se po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću mi preobrazimo za vječnost. Zahvalio je Isusu Kristu što je po krštenju ušao u naše živote, a osobito što će u krštenju prihvatiti i malog Ivana da u njemu ostvari svoju preobrazbu.

Na svršetku slavlja biskup je roditeljima čestitao djetetovo krsno preporođenje a sve sudionike podsjetio da se ondje, gdje se ljubav pojavi, ne događa tek neka izvanjska pretvorba, nego nutarnja preobrazba koja nam život usmjerava prema punini, savršenosti i vječnosti. Kazao je kako se ovdje u Đurđenovcu uvijek lijepo osjeća zbog njihove pjesme, molitve i radosnih lica, koja svjedoče o ljepoti njihove duše u kojoj se događa Isusova preobrazba, te im je poželio da unatoč svojim životnim poteškoćama ostanu blagoslovljeni u toj Božjoj ljepoti. Na obitelj novokrštenog Ivana, na sve sudionike slavlja, i sve ono što nastoje činiti pod vodstvom svoga župnika Tonia zazvao je Božji blagoslov.

Nakon mise biskup se zadržao u razgovoru s članovima obitelji Topić, napose s djecom, uručivši im pritom prigodne darove i novčanu potporu.