Nakon pozdrava župnika Roberta Mokrog, biskup je u uvodnoj riječi čestitao roditeljima rođenje petog djeteta. Istaknuo je kako nas došašće koje započinje usmjerava da konačni smisao svega postojećeg promatramo kao Božje djelo dovršenja i punine stvorenog svijeta, u kojem posebno mjesto ima svako ljudsko rađanje kao početak njegove vječnosti.

U homiliji biskup je kazao kako nas pred činjenicom mnogih nevolja koje se svakodnevno zbivaju u našem svijetu može prestrašiti Isusov govor u evanđelju o nevoljama svemirskih razmjera koje se imaju dogoditi. No, istaknuo je, da su i navedene Isusove riječi radosna vijest, jer nam obznanjuju da neće prirodne katastrofe i ljudska zlodjela uzrokovati kraj svijeta, nego će on biti dovršen o drugom Isusovu dolasku onom ljubavlju kojom je on položio sebe za nas. U tom svjetlu sve što se događa znak je dolaska Sina Čovječjega, te valja po Isusovoj riječi u svim teškim zbivanjima dignuti glave jer se približilo naše spasenje, te s prvim kršćanima vapiti „Maranatha“ – „dođi, Gospodine Isuse“. Polazeći od prvog čitanja iz Knjige Jeremije proroka i njegova govora o „onim danima“ te Isusova spomena „onog dana“ u evanđelju, biskup je naglasio kako budućnost utemeljena na vjeri nije ishod onoga što smo mi ostvarili svojim jučerašnjim i današnjim djelovanjem, nego ono što dolazi od Boga te daje našoj sadašnjosti konačni predznak. Kazao je da radi toga tu budućnost nazivamo adventus, došašće, koja nam je na poseban način pred očima u vremenu liturgijske godine nazvanom upravo advent ili došašće. Na temelju Isusova poziva »Budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega«, biskup Škvorčević kazao je da je molitva stav kojim Bogu svjedočimo kako od njega iščekujemo da u naš život uđe njegova budućnost. To očitujemo i u molitvi „Oče naš“ kad govorimo „Dođi kraljevstvo tvoje“.

Još je biskup podsjetio kako je peto dijete roditelja Ante i Ivane Martinaš dar koji su primili iz Božjih mogućnosti, iz mogućnosti njegove ljubavi, objavljene u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, po kojima je započeo „onaj dan“. Ono što je pokrenula ljubav, ne može loše završiti, ustvrdio je biskup. Stoga nam je slijediti poticaj sv. Pavla u drugom čitanju Solunjanima i moliti da nam Gospodin dade „te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju“. Kad dvoje supružnika zahvaćeni duhom ljubav primaju novi život, tada počinje Božja budućnost, primamo od njega ono što ima trajnost za vječnost, kazao je biskup. Čestitao je roditeljima Martinaš što nisu pravili račun o svojoj budućnosti polazeći prvenstveno od pitanja gospodarske naravi, nego su primajući peto dijete posvjedočili koliko vjeruju budućnosti ljubavi, očitovanoj u Isusovu križu kojom je pobijedio smrt, i čiji je dionik postalo njihovo dijete u svetom krštenju.

Na kraju euharistijskog slavlja biskup je čestitao roditeljima krsno preporođenje njihova djeteta, potaknuvši sve nazočne da u adventu koji je započeo razmišljaju o sebi i našoj budućnosti u Božjim koordinatama te u skladu s time donose odluke. Zahvalio je župniku Robertu Mokrom za sva pastoralna nastojanja, a ministrantima, pjevačima i drugim sudionicima slavlja za doprinos da ono bude lijepo i Boga dostojno. Nakon mise biskup je u župnom domu primio obitelj Martinaš i razgovarao o njihovim radostima i poteškoćama, obdario djecu poklonima, a roditelje novčanim prilogom.