Koncelebrirali su župnik Ivan Ereiz, Augustin Tašić, stric novokrštenog dječaka, te biskupov tajnik Matej Siluković. Na početku misnog slavlja voćinski župnik Ivan Ereiz pozdravio je biskupa Škvorčevića i uime župne zajednice zaželio dobrodošlicu, a djevojčica Iva u narodnoj nošnji uručila mu je cvijeće.

Uvodeći u misno slavlje, biskup Škvorčević kazao je kako s blagdanom Gospodinova krštenja završava Božićno vrijeme liturgijske godine. Naglasio je da pred nama više nije dijete Isus, nego onaj Gospodin koji je u krštenju na Jordanu uspostavljen u svoje mesijansko poslanje naviještanja radosne vijesti i spasenja po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. Dodao je kako Isus na svoj način ostaje s nama po djeci koju bračni drugovi u našim kršćanskim obiteljima s ljubavlju primaju. Izrazio je radost što može krstiti dvoje djece iz takvih obitelji. S posebnim poštovanjem i zahvalnošću pozdravio je Božu i Veroniku Nikolić s Laurom, njihovim petim djetetom kao i Gorana i Snježanu Tašić s Noom, njihovim petim djetetom, naglasivši kako će ova djeca po svetom krštenju postati u punini sinovi i kćeri Božje, ne samo do smrti, nego za vječnost. Nazočne pak vjernike pozvao je da se u ovom slavlju obnove u svijesti svoga krsnoga dostojanstva.

U homiliji biskup je izrazio uvjerenje da župljani voćinske župe ne samo da pomno prate što se događa s potresom u Petrinji, Sisku, Glini i okolici, nego su pritekli u pomoć potrebnima, osobito svojim rođacima iz Dumača nedaleko Petrinje i ostalih potresom pogođenih područja koje su primili i u svoje domove, a drugima već poslali određena materijalna sredstva za najosnovnije životne potrebe, osobito hranu. Razmišljajući u svjetlu naviještene Božje riječi o plemenitosti i dobroti koju toliki ljudi u Hrvatskoj iskazuju stradalima u potresu, biskup je ustvrdio da su se pogođeni potresom nahranili plemenitošću i ljubavlju darovatelja koja ih je uzdigla u njihovu dostojanstvu više nego darovanom hranom. Kazao je kako je to na tragu onoga što je Bog po proroku Izaiji poručio u prvom čitanju da ćemo od materijalnog jela i pića koje svakodnevno stavljamo u usta i želudac, ponovno ogladnjeti i ožednjeti, ali da postoji Božje jelo i piće koje nas može tako ispuniti i nasititi da više nikada ne trpimo nikakve oskudice. Bog je ljubav sama, i kad se nahranimo njegovom hranom i napojimo njegovim pićem ljubavi, tek onda smo istinski nahranjeni i napojeni, ustvrdio je biskup. Prorok Izaija nam poručuje da je ta Božja hrana i piće za naš istinski ljudski život ponajprije u primanju Božje riječi, koju on uspoređuje s kišom koja natapa zemlju. Kao što kiša natapa zemlju i ima moć pokrenuti klicu posijanog sjemena da izraste u stabljiku i donese plod, tako Božja riječ kad uđe u naša ljudska srca, pokreće u nama božanski život i mi bivamo nahranjeni onom hranom po kojoj u nama raste plod za život vječni. Zato je potrebno na početku nove godine ispitati se čime se zapravo hranimo i od čega u konačnici živimo, upozorio je biskup. Naglasio je kako je osobito važno da se naši mladi putem interneta i drugih društvenih mreža ne hrane lošim sadržajima punim ljudske zloće, sebičnosti i moralne pokvarenosti, nego onim što je najhranjivije za njihovo srce i dušu, za jedinstvenost i neponovljivost njihove osobe, a što im Bog može pružiti. Pozvao je sudionike slavlja neka jedni drugima pomažu da im duše budu ishranjene Božjom hranom po kojoj u njima može rasti njegov život. Dodao je kako je uz Božju riječ, hrana za našu dušu i presveta euharistija, koju slavimo na oltaru u svakoj misi i od koje blagujemo svetu pričest, najhranjiviji kruh, jer u njem primamo snagu Isusove žrtve ljubavi na križu kojom je pobijedio smrt. Kazao je kako je osobito u ovim izvanrednim okolnostima ugroze koronavirusom i drugim nevoljama važno blagovati euharistijski kruh. Stoga je pozvao nazočne vjernike da im trenutačno stanje pandemije ne bude izgovor da ne dolaze u crkvu na misu i druga slavlja, nego naprotiv, da pridržavajući se potrebnih mjera zaštite, još revnije sudjeluju na svetim slavljima i da se s obnovljenom sviješću u svetoj pričesti nahrane onom Isusovom ljubavlju s križa koja je lijek besmrtnosti.

Na temelju drugog čitanja iz Ivanove Poslanice biskup je govorio o rođenju za puninu života koje samo Bog može ostvariti. Ustvrdio je da još nismo istinski rođeni kad smo tjelesnim očima ugledali ovaj svijet, nego kad smo u svetom krštenju rođeni od Boga, postali sinovi i kćeri Božje, preporođeni na puninu života. Tko se ne zna zaustaviti pred rođenjem novog čovjeka s iznenađenošću i divljenjem, taj prolazi ovim svijetom površno, neosjetljiv za tako veliki i važni Božji dar, kazao je biskup. Podsjetio je kako prorok Izaija u prvom čitanju govori o vodi kao piću koje utažuje našu žeđ i uspoređuje Božju riječ s vodom koja daje sjemenu da raste, a sv. Marko, opisujući u evanđelju Isusovo krštenje u Jordanu, ističe još jedno važno svojstvo vode, a to je njezina moć da čisti i pere. U svetom krštenju uranjamo ljude u vodu ili ih njome polijevamo, kako bi ranjeni iznutra zlom, sebičnošću, prolaznošću i smrću tim putem Isusova ljubav s križa, ili njegova krv – kako govori sv. Ivan – razorila u nama moć zla i smrti. Ta moć Božje ljubavi je Duh Sveti, i zato ćemo u obredu krštenja zazvati na vodu njegovu moć, da po njoj Isusova pobjeda nad smrću zahvati živote ove male djece Laure i Noe, te ona budu ishranjena za život vječni, podsjetio je biskup. Istaknuo je da se tako na nama ostvaruje otajstvo vode, krvi i Duha o kojem govori sv. Ivan u svojoj Poslanici. Izrazio je radost što vjernici u voćinskoj Župi shvaćaju što je njima Isusova Crkva, napose kad im po svetim sakramentima, prvenstveno krštenju i euharistiji služi i omogućuje obiteljima da sa svojom djecom budu zahvaćeni dinamizmom Isusove ljubavi, kojom je pobijedio smrt na križu. Pozvao je sudionike slavlja da s tom ljubavlju uvijek računaju, da je se ni po koju cijenu ne odreknu, nego da se primajući svetu pričest, u toj ljubavlju utvrđuju i učvršćuju.

Na kraju misnog slavlja biskup je kazao da je želio ovaj dan biti s članovima obitelji malene Laure i malenog Noe da bi se s njima radovao bogatstvu života koje su primili po petom djetetu. Zahvalio im je i čestitao na krsnom preporođenju njihove djece, a osobito što svojim opredjeljenjem za život služe budućnosti Crkve i naroda. Zahvalio je župniku Ereizu za sve ono što nastoji činiti za dobro duša u voćinskom svetištu, te je po zagovoru Isusove Majke, Gospe Voćinske na sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov. Nakon mise biskup Škvorčević zadržao se u razgovoru s članovima spomenutih obitelji, uručio im darove i novčanu potporu.