Uvodeći u misno slavlje biskup je kazao: »Događaj u kojem je jedan od ljudi snagom Duha Božjega podignut iz groba i postao pobjednik nad smrću, izazov je tijekom dvije tisuće godina i znak najveće nade u našem hodu ranjenom prolaznošću i smrtnošću. Stoga je današnja svetkovina i u našim okolnostima izolacije veliki znak nade i utjehe. Sve vas pozivam da sabranim i zahvalnim srcem stanete pred Isusa Krista, pobjednika nad smrću i da mu iskreno kažete: U tebi su sve moje osobne i naše zajedničke hrvatske nade«.

Trenutačno stanje u Hrvatskoj bilo je biskupu Škvorčeviću polazište za homiliju u kojoj je na početku rekao: »Ovih – klimatski vedrih a društveno tmurnih – dana mogli smo u hrvatskim medijima čuti različite procjene o završetku opasnosti zaraze koronavirusom i popravljanju šteta što ih je za sobom ostavio nedavni potres u Zagrebu i okolici. Ozračje u Hrvatskoj može se opisati kao mješavina straha i nade. S jedne strane katastrofičari koji ništa ne rade crtaju najcrnje scenarije na zdravstvenom i gospodarskom području. Stručnjaci pak i oni koji su se određenim putem založili za rješavanje ugroze najavljuju skori završetak izvanrednog stanja u kojem se našao cjelokupni život, sveden na izolaciju ljudi u njihovim domovima. Utemeljeno tvrde: ‘Vidi se svjetlo na kraju tunela’! – Kojim putem? Tako da nitko od nas ne ostane po strani, nego svatko na svojoj razini učini ono što sadašnje stanje zahtijeva. O tome nam Stožer civilne zaštite svakodnevno daje odredbe i smjernice. Ono što svi trebamo trenutačno učiniti jest izbjegavanje socijalnih kontakata, jer se po njima prenosi smrtonosni virus Covid-19. Od posebnog značenja za suprotstavljanje virusu kod zaraženih osoba jest zdravstveni sustav, te se ulažu posebni napori da on bude sačuvan od zaraze, kako bi medicinski stručnjaci, liječnici, medicinske sestre i drugo osoblje moglo ostvariti ono što je potrebno«.

Potom je biskup dodao: »Sprječavanje socijalnih kontakata čuva od zaraze, ali je zaustavilo društveni život, napose gospodarski, što bi za budućnost moglo imati nemale posljedice. Radi toga hrvatska Vlada ulaže značajna financijska sredstva da se sačuvaju radna mjesta, kako bi se po završetku ovog stanja mogao pokrenuti radni ciklus te izbjeglo veliko osiromašenje naših ljudi. Slično je i s obzirom na štete nanesene potresom u Zagrebu i okolici. Dok jedni pripovijedaju, volonteri i drugi zauzeti ljudi raščišćavaju porušeno i pomažu onima koji su ostali bez doma, a stručnjaci razrađuju strategiju obnove razorenog zagrebačkog centra i kuća u podsljemenskom dijelu njegove okolice. Očekuju se za to financijska sredstva iz vlastitih i europskih fondova. – Ima nade, vidi se ‘svjetlo na kraju tunela’«.

U nastavku homilije biskup je istaknuo: »Dopustite mi postaviti pitanje: O kakvom je tunelu i o kakvom je svjetlu ovdje riječ? Radi se o nevoljama kojima se nazire kraj po našoj zauzetosti i dobroj organiziranosti. Ali postoji tunel koji se zove smrt. Vidi li se njegov kraj i nazire li se u njemu svjetlo? Odgovor ima onaj čiju pobjedu nad smrću danas slavimo: Isus Krist, Očev Sin odvijeka, rođen od Marije Djevice, osuđen i raspet pod Poncijem Pilatom koga je Otac životvornom snagom Duha Svetoga podigao iz groba te je sada ‘Gospodar gospodara, i Kralj kraljeva’ (Otkr 17,14)«.

Zatim je tumačeći značenje događaja Kristova uskrsnuća biskup nastavio: »U pomućenom tijeku događajâ pronađeno je središte, otkrivena je uporišna točka: Krist je uskrsnuo! Postoji samo jedna istina: Krist je uskrsnuo! Postoji samo jedna istina upućena svima: Krist je uskrsnuo! Da Bogočovjek nije uskrsnuo, tada bi sav svijet bio potpuno besmislen, i Pilat bi bio u pravu sa svojim prezrivim pitanjem: ‘Što je istina?’. Da Bogočovjek nije uskrsnuo, tada bi bez ikakve sumnje najveća dragocjenost bio pepeo a ljepota bi nepovratno bila izgubljena. Da Bogočovjek nije uskrsnuo, tada bi zauvijek bio srušen most između zemlje i neba. Mi bismo pak izgubili i jedno i drugo, jer ne bismo upoznali nebo i ne bismo se mogli obraniti od uništenja zemlje. Ali uskrsnuo je onaj pred kime smo svi vječni okrivljenici, a Pilat i Kajfa pokriveni sramotom. Drhtaj radosti potresa stvorenje koje kliče od veselja, jer Krist je uskrsnuo i poziva k sebi Crkvu svoju Zaručnicu: ‘Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi!’. Ostvaruje se veliko otajstvo spasenja. Raste sjeme života i otajstveno obnavlja srce stvorenja«.

Osvrćući se na naviještena liturgijska čitanja biskup je o njihovu značenju za naše sadašnje stanje kazao: »Okolnosti u kojima se nalazimo svojevrsni su Božji poticaj da poput žena u Evanđelju sa ‘strahom i velikom radošću’ (Mt 28,8) pristupimo Isusovu grobu. Poziv su da se poput Petra i Ivana iz današnjeg evanđeoskog ulomka natječemo tko će prvi od nas zaviriti u Isusov prazan grob, te nam poraste vjera koja Pobjednika nad smrću prepoznaje prisutnoga u našim stradanjima i umiranjima, jer samo po njemu ona nisu beznadna. Težina ovih dana izolacije pomaže nam da spremnije odgovorimo na poziv sv. Pavla iz današnjega drugog čitanja: ‘Tražite što je gore! Za onim gore težite, a ne za zemaljskim’ (Kol 3, 1-2)«.

Završavajući homiliju, biskup je spomenuo medicinske djelatnike i brojne druge ljude koji su se u današnjoj, ali i u mnogim drugim povijesnim situacijama žrtvovali za druge, te je pozvao i ostale da tim putem pronađu ispunjenje i smisao: »Služeći bolesnicima i pomažući stradalnicima u potresu naši su medicinski djelatnici i brojni drugi požrtvovni ljudi sasvim konkretno zavirili u grob naših stradanja i uprli pogled gore ‘gdje Krist sjedi zdesna Bogu’ (Kol 3,1). Svjesni, da je on u naše stanje ranjenosti na smrt investirao Božju ljubav jaču od smrti i postao svjetlo na kraju tunela naših umiranja, i uvjereni u istinu: ‘Život je vaš skriven s Kristom u Bogu’ (Kol 3,3) oni su u svojoj žrtvi ljubavi pronašli ispunjenje i smisao. S Isusova groba krenulo je mnoštvo takvih ljudi tijekom dvadeset stoljeća, među njima i brojni Hrvati u naših trinaest stoljeća povijesti. Pridružimo im se i mi, odvažno i vjerno! Sretan vam Uskrs, pun nade u Onome koji nas beskrajno voli i čeka da nas svojom pobjedničkom ljubavlju zagrli na kraju naših smrtnih tunela. Amen«.

Nakon popričesne molitve, biskup je sudionicima slavlja poručio: »Vjerujem da barem izdaleka čujete zvona naše katedrale. Ona su se u ovom trenutku pridružila zvonima svih župnih crkava u našoj Požeškoj biskupiji, koja vama vjernicima, isključenima iz slavlja Uskrsa u crkvi, obznanjuju radost Uskrsa, i žele unijeti u vaše obitelji i u vaša srca Isusovu blizinu i njegovu utjehu. Pored toga, župnici u župnim crkvama u ovom trenutku blagoslovit će jelo koje ste stavili na svoj uskrsni stol oko kojeg se okupila vaša obitelj. Zajedno s njima želim i ja blagosloviti to jelo, da vam bude na korist duši i tijelu, i da učvrsti vaše zajedništvo s Uskrslim Gospodinom i vaše zajedništvo u obiteljima«. Potom je blagoslovio jelo i nakraju svim sudionicima slavlja zaželio osam blagoslovljenih uskrsnih dana koje slavimo kao jedan dan.