Na početku slavlja lipički župnik Jozo Zorić podsjetio je nazočne da je prva kapela u Dobrovcu izgrađena godine 1929., a da je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća kapela postala premalena zbog doseljavanja ljudi iz livanjskoga i banjolučkog kraja, te da je pod vodstvom tadašnjeg župnika Tome Sruka proširena i dograđena. Nažalost, desetak godina kasnije u tijeku Domovinskog rata kapela je miniranjem razorena. Nakon oslobođenja i povratka mještana u oslobođena područja lipičke i čagličke župe, najprije se pristupilo izgradnji nove župne crkve u Lipiku, a žitelji Dobrovca su se na misna slavlja okupljali u prostoru mjesne škole. Gradnja kapele započeta je prije tri i pol godine po projektu koji je izradila Ivana Ferenc iz Požege, a radove je izvelo poduzeće „Lonja Strug“ iz Kutine. Zahvalio je biskupu Škvorčeviću za brigu kojom je poticao i pratio te materijalno pomagao nastojanja oko ponovne izgradnje u ratu srušenih sakralnih objekata u te dvije župe, te mu je poželio srdačnu dobrodošlicu. Potom je mladi bračni par pozdravio biskupa uime svih stanovnika Dobrovca.

Zahvalivši na riječima dobrodošlice, biskup Škvorčević pozdravio je nazočne vjernike, osobito mještane Dobrovca, rekavši da je došao s njima podijeliti radost zbog „još jedne njihove i naše zajedničke pobjede – izgradnje kapele Presvetog Srca Isusova“. Rekao je da je znakovito što su odabirom da se slavlje njezinoga blagoslova održi neposredno pred Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, željeli poručiti da u središtu njihovih razmišljanja nije osvetničko raspoloženje zbog ratnih stradanja i razaranja, nego radost zbog hrvatskih pobjeda, ne samo u Domovinskom ratu, nego i nakon njega. Poručio je nazočnima da će se te pobjede i dalje događati, ako među njima bude postojala povezanost, poštovanje i sloga. Poseban pozdrav uputio je nazočnim braniteljima, rekavši da su oni u ono teško ratno doba dobro znali što trebaju učiniti za slobodu svoje obitelji, domovine i Crkve, spremni položiti i vlastiti život. Pozvao je prisutne da u činu blagoslova povjere Bogu tu kapelu i da on pomogne kako bi im ona bila na duhovni rast i izgradnju zajedništva Crkve.

U homiliji biskup je rekao da su današnja misna čitanja veoma izazovna i aktualna, jer nas uvjeravaju da naša sreća i naš identitet nisu u onome što posjedujemo, nego u onome što jesmo u dubini svoga bića kao jedinstvene i neponovljive osobe. Filozofskim rječnikom rečeno, čovjek svoju sreću ne postiže na razini „imati“, nego na razini „biti“. Upozorio je kako smo u suvremenom društvu izloženi napasti da povjerujemo kako će nam u životu biti bolje i da ćemo biti sretniji ako budemo posjedovali što više materijalnih dobra. Takvo razmišljanje i ponašanje starozavjetni mudrac u ulomku prvog čitanja naziva ispraznošću.

Biskup je rekao kako često poručuje mladima da se nastoje izboriti za što bolje pozicije u društvu, uključujući i one na kojima se donose odluke koje određuju u kakvom društvenom, političkom i gospodarskom okruženju želimo živjeti, ali da to čine isključivo na častan, pošten način, ustvrdivši da je sreća biti čovjek. Naglasio je kako nećemo moći postati bolji ljudi zahvaljujući samo vlastitim mogućnostima, nego jedino uz Božju pomoć, odnosno uz pomoć one moći kojom je Gospodin naš Isus Krist pobijedio zlo i smrt, kako nam svjedoči sv. Pavao u ulomku poslanice Kološanima, naviještenom u drugom čitanju.

Podsjetio je na mučno iskustvo stradanja i razaranja u Domovinskom ratu, kad su mnogi žitelji lipičkog kraja materijalno sve izgubili, ali ostali časni ljudi, potvrdivši biblijsku istinu o ispraznosti i prolaznosti materijalnih dobara. Podsjetio je da se tada u Hrvatskoj mnogi ljudi, osobito hrvatski branitelji, nisu dali uplesti u zlo i mržnju, bili protiv drugih, nego su očitovali svoju ljudskost tako da su se svrstali na stranu obrane svoga doma, obitelji i domovine. Usporedio je naše iskustvo razaranja u Domovinskom ratu s iskustvom sv. Antuna Pustinjaka, koji se odrekao bogatstva i otišao živjeti u pustinju, da bi lišen svih materijalnih dobara, pronašao Boga. Kao da je Bog htio dopustiti materijalna razaranja kod nas, da ostanemo bez igdje ičega, kako bismo shvatili da u smrti ostavljamo sve što smo stekli na ovome svijetu te da nam u konačnici ostaje samo on, zaključio je biskup.

Poručio je nazočnima da su izgradili ovu kapelu da bi se u njoj bogatili u Bogu, kako nas potiče Isus u današnjem evanđelju. Dodao je da nam naše srce svojim „nemirima od iskona“, nezadovoljstvom sa stvarnošću ovoga svijeta svjedoči o njezinoj ispraznosti, odnosno da nisu stvoreni za ovo malo zemlje, nego za nešto mnogo više. Pozvao je nazočne da u svojim nemirnim srcima nastave osluškivati ono što im Bog poručuje, i učine sve da se ono smiri u Bogu, kako je govorio sv. Augustin. Napomenuo je da je blagoslovljena voda, kojom su bili poškropljeni na početku slavlja, podsjetnik na vodu krštenja, koja im je snagom Duha Svetoga udijelila klicu nadnaravnog božanskog života, te ih je potaknuo da po njihovu autentičnom kršćanskom životu ta klica uzraste do svoje punine. Zaželio je sudionicima slavlja da Presveto Srce Isusovo, kojem je kapela posvećena, neprestano izlijeva u njih svoju snagu i moć, kako bi usred današnjeg svijeta bili Božji i širili u lijepoj našoj Domovini ono što je plemenito, lijepo, dobro, radosno i istinski ljudsko.

Na kraju misnog slavlja biskup je zahvalio svima onima koji su novčano, molitveno i na druge načine pomogli izgradnju kapele. Ponajprije župniku Jozi Zoriću za ono što je učinio u izgradnji kapele, kao i za sve ono što je kao župnik u Lipiku i Čagliću učinio tijekom osam godina, te mu je zaželio blagoslovljen rad u susjednoj župi Pakrac, čijim je župnikom nedavno imenovan. Zahvalio je gradonačelniku Vinku Kasani i njegovim suradnicima za njihov doprinos u izgradnji kapele, kao i za sve ono što čine u izgradnji župne crkve u Čagliću koja je u tijeku. Zahvalio je nazočnim braniteljima i ujedno im čestitao Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Osobitu zahvalnost iskazao je Vladi Propadalu i Maji Pavić za njihovo višegodišnje savjesno i požrtvovno služenje te im je uručio svoju osobnu medalju s Poveljom zahvalnosti. Na sve one koji su pridonijeli izgradnji kapele zazvao je Božji blagoslov te je svima poželio da s ovog slavlja otiđu ispunjeni Božjom blizinom i ljubavlju.