Na početku euharistijskog slavlja pozdravio je korisnike i djelatnike Doma na čelu s ravnateljicom Ružicom Alaber te im spomenuo da ovom misom želi zajedno s njima provjeriti nije li se ljudima možda u srcu zagubio ili potamnio Božić te se približiti Gospodinu.

Biskup je u homiliji kazao kako ga raduje što su korisnici Doma već okitili borove, upalili lampice jer ih to na izvanjski način podsjeća na Božić. No, istaknuo je da možemo oko sebe učiniti mnogo toga, a da nam Božić ne bude u srcu. Poslužio se primjerom osobe koja nam jedva nešto znači i koju kad susretnemo nakon dugog vremena ostaje i dalje blijeda u nama.  Ali ako se nađemo s osobom koja nas voli, ona će u svakom susretu zablistati u našem srcu svim svojim sjajem. Po ljubavi, naime prepoznajemo tu osobu u njezinoj veličini, ljepoti i dubini. Valja nam za Božić takvim raspoloženjem pristupiti osobi Isusa Krista koji je posvjedočio koliko nas voli, te mu odgovoriti snagom vjere povezane s ljubavlju. Kroz budno povjerenje i živu ljubav vidimo ga najjasnije, susrećemo najdublje.

Napomenuo je kako u evanđeoskim čitanjima toga dana nastupaju dvije starije i nemoćne obitelji koje ne mogu imati djece: Zaharija i Elizabeta, Manoah i njegova žena. Biskup je istaknuo zanimljivost da Bog izabire upravo takve da bi posvjedočio svoju svemoć i snagu. Spomenuo je kako starije osobe često govore da su nemoćne, kako im ni pamet pravo ne radi, ustvrdivši da je od toga važnije pitanje koliko im srce radi. Ako smo srcem budni i osluškujemo Božju blizinu, tada nismo neka napuštena biće, nego biće njegove blizine. U Isusu Kristu Bog je obznanio koliko voli čovjeka. Kao što su spomenute dvije obitelji bile nesposobne darovati život pa su posebnim zahvatom Božjim rodile sinove, tako Bog i nama pristupa, te nas uvjerava da se po nama još uvijek može roditi puno toga lijepoga i plemenitoga. Biskup je potaknuo sudionike slavlja neka baš tako prepoznaju sebe u svom dostojanstvu, rekavši:

Ako vam je u srcu mračno, okrenite se prema svjetlu, prema Isusu Kristu. Kad vas On obasja svojom blizinom, tada ćete bolje vidjeti sami sebe i svoje bližnje”, rekao je biskup Škvorčević te dodao neka se Božjoj blizini otvaraju svakodnevnom molitvom po kojoj se sjedinjuju s Isusom Kristom i njegovom snagom ljubavi kako bi je i sami mogli svjedočiti onima s kojima žive.

U nastavku je dodao kako je za čovjekovo duhovno zdravlje važno ispitivati se o vlastitom stanju duha, provjeriti jesmo li zahvaćeni negativnošću i sebičnošću. Samo Božja snaga može osloboditi tih okova te je i tu molitva dragocjeni put kojim se otvaramo Bogu i svjedočimo želju za slobodom. Dodao je da, po srcu oslobođenu od sebičnosti, Božjom moći život postaje ljepši i dostojniji. Tada nutarnjom vedrinom prilazimo jedni drugima.

Bog je izabrao svakoga od vas da usred tjelesnih nemoći budete snažna duha, nositelji njegova života, radosti, topline i ljubavi u ovom Domu. Na taj način Božić nije tek stvarnost oko vas, nego u vama”,  zaključio je biskup.

Na kraju su Ivka Malenica, korisnica Doma, i ravnateljica Ružica Alaber uime korisnika i djelatnika Doma zahvalile biskupu Škvorčeviću što je i ove godine došao posvjedočiti svoju pastirsku blizinu te su mu čestitale Božić. Zahvaljujući na primljenim čestitkama biskup je podsjetio da nam je Bog uputio čestitku u Isusu Kristu koju trebamo sa svom pažnjom i nježnošću uvijek otvarati, gledati, radovati joj se i čitati je.