Biskup je među ostalim kazao kolegijašima da se pitanje „kako si“ koje obično postavljamo jedni drugima kad se susretnemo ne odnosi na nešto što se može naučiti, nego na ono što je naše životno stanje. Podsjetio ih je da nismo sami sebe dozvali u postojanje, nego živi Bog koji nas je želio te u tom smislu nemamo pravo nikada reći da smo loše. Istaknuo je kako su započeli svoj život u obiteljima, ali nisu rođeni da bi u njima ostali, nego su one zapravo gnijezdo koje napuštaju da bi krenuli u ono što trebaju ostvariti po Božjem pozivu, što trebaju svojom slobodom otkriti i za to se opredijeliti. Rekao je da im Kolegij u koji su se upisali želi u tome biti na pomoć.

Spomenuo je kako u našem društvu postoje brojne ustanove, među ostalim i Crkva. No, ona je sasvim posebna među njima, jer je njezin utemeljitelj Isus Krist nije osnovao i smrću nestao te više nema ništa s njome, nego je on uskrsnuo, živ je i trajno je u njoj prisutan te je snagom svoga Duha izgrađuje kao svoj živi organizam, a ne tek kao organizaciju ili društvo. Podsjetio je kako Crkva kao djelo živoga Isusa Krista prati hrvatski narod tijekom 14 stoljeća, od njegovih početaka do danas, kao jedina ustanova koja traje toliko dugo koliko i narod, te da je i to jedan od pokazatelja da ona nije ljudska tvorevina.

Istaknuo je kako je papa Ivan Pavao II. prije 24 godine utemeljio Požešku biskupiju, u kojoj se ostvaruje jedna Opća Isusova Crkva, i kako postoje oni koji u njoj vole Isusa Krista i kroz euharistiju žive najdublje međusobno zajedništvo i zajedništvo s Općom Crkvom. Kazao je da u župama Požeške biskupije mnogi među ostalim mole za duhovna zvanja i na taj način stavljaju mlade ljude u povezanost s Bogom, koji računa s njima i neke poziva da ga slijede u svećeničkom ili redovničkom zvanju. Ustvrdio je kako su oni koji su se upisali u požeški Kolegij sa željom da budu svećenici plod te molitve i da je Kolegij ustanova ugrađena u Biskupiju upravo zato da im pomogne prepoznati sebe u Božjem svjetlu te se odvažno izgrađuju da bi postigli ono na što ih on poziva. Dodao je kolegijašima kako nisu slučajno ovdje, nego zbog Božjeg nauma koji on ima s njima. Naglasio je kako je potrebno uložiti puno volje i truda da bi se osposobili za bilo koje životno poslanje, a napose svećeničko koje traži osobitu duhovnu izgradnju. Duhovna izgradnja nije nešto teško, jer je ona radosno zbivanje rasta u srcu i duši po Božjoj prisutnosti u njima. Upozorio ih je i na važnost intelektualne izgradnje u Katoličkoj gimnaziji koju su upisali, povezanu s nastojanjem oko građanske pristojnosti, utemeljenoj na deset Božjih zapovijedi, kako ne bi postali izgubljeni ljudi, necivilizirano društvo. Kad život svedemo na vlastiti hir, gubimo slobodu i vrtimo se u vlastitom mračnom krugu, istaknuo je biskup. Pozvao je kolegijaše da prihvate sve ono u Kolegiju što služi njihovu dobru. Predstavio im je pojedinog poglavara i potaknuo da surađuju s njima, poželjevši da svakodnevno rastu u zajedništvu s Bogom i ostvaruju ono radi čega su došli u Kolegij.

Potom je prefekt Siroglavić zahvalio biskupu na podršci koju pruža pitomcima i poglavarima u Kolegiju, što je omogućio kolegijašima da žive u ovakvoj ustanovi i cjelovito se odgajaju u njoj i u Katoličkoj gimnaziji. Na kraju je biskup podijelio kolegijašima krunice i sličice s molitvom za Požešku biskupiju.