Biskup je najprije pohodio njegov grob u Okučanima zajedno s fra Marijom Radmanom i ondje se pomolio za dušu mladog pokojnika. Potom se zaustavio na mjestu njegova stradanja da bi u dječakovu obiteljskom domu susreo roditelje i sestru Ivonu koja idućih dana kreće u osnovnu školu. Roditelji su kazali kako im je velika utjeha u dubokoj tuzi susresti biskupa u svom domu te su mu ispripovjedili o sinu Kreši svoja sjećanja s osjećajima roditeljske povezanosti s njime, a onda i o nemilom događaju u kojem je dječak izgubio život. Biskup Škvorčević istaknuo je kako je nakon vijesti o nesreći koja je odnijela njegov život nosio određenu težinu u srcu popraćenu molitvom kako za njega tako za roditelje da im dušu ne obuzme mrak, da im ne ponestane Božjeg svjetla i snage u kojima pronalaze utjehu, povjeravajući mladi život svoga sina u Božje ruke. Rekao je kako mu posjet njihovoj obitelji i očitovano suosjećanje donosi određeno olakšanje, jer je s njima podijelio svu težinu događaja i prazninu koja je nastala odlaskom sina Kreše s ovoga svijeta. Spomenuo je kako ne razumijemo što se sve skriva u nesrećama gdje nedužni ljudi gube živote, ali da kao vjernici znamo kako iza svega na svoj način stoji Bog u čijim je rukama život svakog čovjeka i da on daje smisao i najtežim događajima. Izrazio je uvjerenje kako im je sin Krešo sada fizički odsutan postao duhovno u srcu još bliži te je poželio da u molitvi i povjerenju u Boga žive s njime svakodnevnu povezanost dok se svi jednom ne susretnemo u vječnosti, gdje prestaje svaka razdaljina te živimo posvemašnju blizinu s Bogom i sa svojim preminulima. Biskup je istaknuo kako ga tješi njihova vjernička povezanost s Crkvom, koju je živio i poginuli Krešo, radujući se pripremama za svetu potvrdu iduće godine. Sada je ta radost postala cjelovita u punom zajedništvu Božjeg života na nebesima. Na kraju susreta zajednički su uputili Bogu molitvu za preminulog dječaka, a biskup je na njegove najbliže zazvao Božji blagoslov.