Pozdravljajući nazočne svećenike, redovnice i druge vjernike, biskup im je svima čestitao Božić, rekavši „da noćas želimo imati mudro srce koje prepoznaje istinu što nam je Bog nenametljivo, nježno i skromno objavio u liku betlehemskog djeteta“. Pozvao ih je da u ovo slavlje unesu sve ono što u svom životu nose kao nemoć, a osobito „da se u svojim molitvama sjete braće i sestra koji zbog bolesti i starosti ne mogu noćas biti s nama“. Potaknuo ih je neka budu molitelji za ljude u Indoneziji koji su ovih dana stradali od razornog tsunamija.

U homiliji biskup je govorio o značenju i poruci Božića. Ustvrdio je kako je Bog odlukom da njegov Sin postane čovjekom očitovao koliko silno cijeni čovjeka i zato je Božić svetkovina čovjeka po naumu Božjem, „čovjeka ostvarena ljubavlju Sina Božjega koji je sebe dao za nas do kraja, do u smrt“. Biskup je ispripovjedio kako je na Badnjak pohodio jednu skromnu požešku obitelj u kojoj su roditelji nedavno primili dvojke, peto i šesto dijete. Kazao je kako je podijelio s njima radost novog života, nadu koju su položili u svoju djecu, požrtvovnost ljubavi u kojoj pronalaze smisao. Istaknuo je kako se oduševio zbog toga, što su navedeni roditelji posvjedočili da imaju hrabrosti biti jedni za druge, “ići onim putem, kojim nam je pristupio Bog u rođenju svoga Sina kao čovjeka, i u njegovoj patnji s nama i za nas darovao nam posinjenje, slomio moć Zloga i uveo nas u puno zajedništvo svoga života”. Božić je izazov za svakoga onoga tko istinski želi rasti kao čovjek putem «biti za drugoga», koji ga ispunja u dubini bića a «biti protiv drugoga» ostavlja praznim. Podsjetivši na žalosnu činjenicu da je danas u Hrvatskoj previše onih koji su jedni protiv drugih, „a svi mi u dubini svoga bića osjećamo kako se tim putem ne stiže nikamo“, biskup je naglasio da je potrebno snažnije promicati kulturu «čovjeka za druge». Naviještena Riječ Božja pomaže nam dublje razumjeti navedene dimenzije našeg postojanja, ustvrdio je biskup. Ulomak iz Knjige proroka Izaije u prvom čitanju naviješta kako će Bog u rođenju jednog djeteta svoj narod, potonuo u mrak, obasjati velikom svjetlošću. Prorok naviješta kako budućnost njegova naroda nije u ratovima, oružju ili nekom drugom nasilju, nego u rođenju djeteta koje će biti nositelj božanskih nada, i zato on tom djetetu daje božanske naslove: Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira. To će se ostvariti u Isusu Kristu zato što je Bog svojom ljubavlju privržen čovjeku, svom najdražem stvorenju, te sve poduzima da ga izdigne iz njegove ranjenosti zlom, prolaznošću i smrću.

Ako poput Izaije proroka umijemo našu zajedničku i osobnu povijest čitati vjerničkim okom, prepoznat ćemo da ono što se zbiva nije tek nešto ljudsko, shvatit ćemo kako kao pojedinci, obitelji i narod nismo prepušteni negativnostima ovoga svijeta, jer je Bog po Sinu svome Isusu u taj svijet uložio svoju ljubav koja će na koncu pobijediti, kazao je biskup.

Pripomenuo je da ta istina i danas oduševljava mnoge ljude diljem svijeta te su u vjeri povezani s Isusom Kristom, u njega polažu svoje nade i u njemu tragaju za očovječenjem svoga postojanja, osobito u onome što je označeno zlom, sebičnošću i zarobljenošću negativnošću. Jesmo li mi narod takva hoda za svjetlošću, upitao je biskup, te je izrazio uvjerenje da je vjernike koji su došli na polnoćku pokrenuo Bog živi, kako ih on snagom svoga Duha potiče da nastoje pronalaziti put do čovječnijeg društva, po otvorenosti srca i savjesti za Božju blizinu i za onu ljubav koju Isus Krist neprestano želi unositi u njih, kako bi s njime i oni bili pobjednici. Biskup je podsjetio da „žrtvu Isusove ljubavi koja je pobijedila zlo i smrt obnavljamo u misi, i postajemo dionici Božjeg nauma s nama, postajemo ljudi po mjeri Kristovoj“.

Je li ono što činimo u Hrvatskoj hod prema boljem čovjeku ili samo prema boljem standardu, da ljepše i lakše umire, upitao je biskup.

Poželio je da Gospodin Isus tu večer u sudionicima slavlja prepozna istinske tražitelje smisla ljudskog postojanja i da njihova ranjena srca i savjesti izliječi svojom moćnom ljubavlju. Potaknuo je nazočne da odlučnije zakorače putem dobra, upravo onako kako je sv. Pavao savjetovao svom prijatelju Titu u ulomku drugog čitanja kad mu je rekao da se u Isusu Kristu očitovala Božja naklonost prema ljudima i njegova milost spasiteljica, koja ga osposobljava da se odrekne bezbožnosti i svjetovnih požuda, te razumno, pravedno i pobožno živi u današnjem svijetu.

Na koncu misnog slavlja biskup je nazočnima poželio radostan i mirom ispunjen božićni dan te da Gospodin Isus nađe u njima dobre sugovornike koji će s njime nastojati oblikovati svoju svakodnevicu.