U razgovoru, biskup i vladika su se prisjetili dva važna događaja u dvije Crkve prije 40 godina: Nacionalnog euharistijskog kongresa u Zagrebu i Mariji Bistrici 8. i 9. rujna 1984. te posvete ponovno izgrađene pravoslavne crkve sv. Ivana Krstitelja u Jasenovcu 3. rujna iste godine.

Episkop Jovan je spomenuo kako je tom prigodom patrijarh German u Jasenovcu izgovorio značajne riječi: „Praštati moramo a zaboraviti ne smijemo“. Na spomenutom slavlju u Jasenovcu kao delegat kardinala Franje Kuharića bio je zagrebački pomoćni biskup Đuro Kokša, koji je u svom neizgovorenom slovu, tiskanom u „Glasu Koncila“ ustvrdio „Dogodile su se stvari koje se nikada dogoditi smjele nisu“. One su se ponovile i u domovinskom ratu, što je izazov za dvije Crkve da svojim evanđeoskim djelovanjem liječe otrovane duše te čišćenjem povijesnog pamćenja pomognu da se praštanjem i milosrđem ostvari istinska pobjeda, oslobođenje od zarobljenosti zlom i osvetničkih misli.

Biskup Škvorčević se osvrnuo na 40. obljetnicu Nacionalnog euharistijskog kongresa, koji je među ostalim na ekumenskoj razini potaknuo kulturu susreta, napose molitvenih u okviru Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, živa u Zagrebu i danas. Izrazio je žaljenje što se nakon izbora zagrebačko-ljubljanskog mitropolita Porfirija za patrijarha prije tri godine još uvijek nije ostvario njegov susret s predstavnicima Hrvatske biskupske konferencije, ustvrdivši da „susreti nemaju alternative ako uistinu želimo svjedočiti Evanđelje, što je naše poslanje“.

Istaknuo je kako se nada da će se u tom pogledu poboljšati odnosi između dviju Crkava, koji imaju značenje i za odnos dvaju naroda. Zahvalio je episkopu Jovanu za riječi koje mu je uputio na slavlju posvete crkve sv. Ivana Krstitelja u Jasenovcu, obnovljene u posljednje vrijeme na spomen 40. obljetnice njezine izgradnje, kao i za njegovu otvorenost tijekom deset godina episkopske službe u Pakracu, napose za redovito sudjelovanje na molitveno-pokorničkom slavlju u jasenovačkoj župnoj crkvi prigodom Dana obnove čišćenja pamćenja Požeške biskupije.

Zahvalio mu je za sve što je učinio da „zajedničkim nastupima u Jasenovcu posvjedočimo kako dvije Crkve pristupaju teškim povijesnim događajima s naslova Evanđelja a ne određene politike, kojoj je manje stalo do dostojanstva žrtava stradanja nego do vlastitog interesa“.