Biskup Škvorčević slavio misu na spomen sv. Huberta u požeškoj katedrali

Uz lovce na slavlju su bili nazočni požeški gradonačelnik Željko Glavić i zamjenik požeško-slavonske županice Ferdinand Troha. U pozdravnoj riječi biskup je čestitao lovcima blagdan sv. Huberta. Kazao je da ih njihov nebeski zaštitnik podsjeća kako priroda u kojoj se kreću nije njihovo vlasništvo, nego Božja stvarnost te da joj treba pristupati raspoloženjem vjere, koja to prepoznaje, poštuje i za to zahvaljuje. Pozvao ih je da takvim vjerničkim srcem sudjeluju u svetom slavlju, te obnovljeni susretom s Bogom mogu pravilno djelovati. Potaknuo ih je neka svom svetom zaštitniku povjere sebe, svoje obitelji i sva svoja nastojanja, da ona budu časna i poštena.

Započinjući homiliju biskup je upitao sudionike slavlje jesu li primijetili kako sv. Pavao u prvom naviještenom čitanju tumači koliko je pogođen tugom i bolom u srcu što njegovi sunarodnjaci ne vjeruju Isusu Kristu, ostajući daleko od njega i njegova djela spasenja? Kazao je da bi se taj govor u prvi mah mogao nama danas učiniti neaktualnim, ali čim se prisjetimo onoga što se trenutno događa u Izraelu i Palestini, gdje je zavladao teški sukob između Židova i Palestinaca, i mi poput apostola osjećamo tešku bol i tugu u srcu što stanovnici Svete Zemlje svjedoče spomenutim ratom da nemaju povjerenja jedni u druge, stavljajući u pitanje i povjerenje u Boga, jer dopuštaju da među njima vladaju mržnja, sukob i osveta, koji ih jedne i druge čine gubitnicima. Pozvao je sudionike slavlja na molitvu da Bog dopre do njihovih srdaca, zatvorenih za međusobno povjerenje i poštovanje, i probudi u svijesti dostojanstva Božjih sinova i kćeri.

Biskup Škvorčević je rekao lovcima kako je to slavlje prigoda da se i oni ispitaju s kojih polazišta prilaze u svom djelovanju jedni drugima i prirodi. Pritom im je za uzor stavio njihova zaštitnika sv. Huberta. Podsjetio ih je na osnovne podatke iz njegova života: da je živio krajem 8. i početkom 9. stoljeća, bio poganin, prihvatio kršćansku vjeru, postao biskupom. Prema pobožnoj legendi, još dok je bio poganin na sam Veliki petak susreo je u šumi jelena, koji je između svojih rogova imao križ, te je sv. Hubert u ikonografiji oslikan s njegovim likom. Protumačio je tu simboliku sljedećim riječima: „Ako maknete Boga iz pristupa prirodi, ona postaje isključivo ljudsko vlasništvo, sebičan posjed s kojim čovjek može raditi što hoće. A vi predobro znadete da nam nije dopušteno raditi s prirodom što hoćemo, jer ćemo je začas razoriti i uništiti“.

Biskup je spomenuo kako je papa Franjo minuloga 4. listopada na blagdan sv. Franje asiškog objavio apostolsku pobudnicu pod naslovom Laudate Deum – Hvalite Boga, u kojoj je nastavio razvijati teme iz svoje enciklike Laudato si’ – Hvaljen budi – o čovjekovu odnosu prema prirodi. Biskup je ustvrdio da smo se i ovih dana mogli uvjeriti u teške posljedice čovjekova sebičnog pristupa prirodi koje su na svoj način povezane s manjkom vjere. Kazao je da nam sv. Hubert svjedoči kako je vjera jedna od bitnih sastavnica za točan pogled kojim pristupamo prirodi i jedni drugima.

U tom smislu poučan je i primjer sv. Pavla koji je kao farizej najprije progonio Isusove učenike, a nakon obraćenja od svoje religiozne i nacionalne sebičnosti postao je novi čovjek, te je Isusovim pogledom promatrao i pogane i svoje sunarodnjake, kako tumači u današnjem prvom čitanju iz Poslanice Rimljanima. Uvjeren je da oni – odbacivši Isusa Krista – nisu prestali biti izabranim Božjim narodom i baštinicima njegove Slave. Biskup je ustvrdio da je Slava Božja stvarnost na svoj način prisutna u prirodu i ljudima, a u punini očitovana u Isusu Kristu, u kojem je Bog objavio konačni smisao čovjeka i cjelokupne stvorene stvarnosti. Za razliku od životinja, koje se živeći u svom zatvorenom sustavu, kako je volio govoriti Dostojevski, ponašaju u skladu s nagonima što ih je Bog stvoritelj u njih upisao, čovjek traga za smislom postojanja u otvorenosti svoga duha, tematiziranog za neizmjerno i puninu, upisane u dubinu njegova bića pri stvaranju, ustvrdio je biskup. Zamolio je sv. Huberta da pomogne sudionicima slavlje da nijedan od njih ne postane izgubljeno biće s obzirom na smisao vlastitog postojanja i cijele prirode.

Polazeći od naviještenog evanđelja biskup Škvorčević je lovcima predstavio vrijednost njihovih okupljanja za stolom kad se ne pretvore u razuzdanost. Naime, evanđelist Luka opisuje kako je neki ugledni farizej jedne subote pozvao Isusa na objed, iskoristivši priliku da učini dobro djelo čovjeku u potrebi i farizejima predstavi pravo Božje lice. Farizeji su bili Isusovi protivnici, neprestano tražeći prigodu da ga kompromitiraju, optužujući ga da krši Mojsijev zakon i židovsku tradiciju. Svrativši se farizeju na objed Isus je posvjedočio da je poslan svakom čovjeku, te je izliječivši jednog čovjeka u njegovu domu od vodene bolesti potvrdio kako je gospodar i subote. Farizeji su mu prigovorili da je time oskvrnuo subotu. Isus je opovrgnuo taj njihov prigovor istaknuvši neprihvatljivost njihova formalističkog pristupa suboti do te mjere, da su zabranjivali toga dana učiniti dobro djelo, među ostalim i liječiti bolesnike.

Na taj način sveli su Boga na svoju mjeru. Biskup je kazao kako je na tom tragu bio i intervent zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Šepera na Drugom vatikanskom saboru, koji je koncilske oce uvjeravao kako ne treba osuđivati ateizam i ateiste, jer oni zapravo odbacuju krivu sliku Boga koju kršćani predstavljaju svojim lošim životom, i u čijem dnu se krije njihova duboka čežnja za pravim Bogom. To je izazov za sve sudionike slavlja i poticaj da preispitaju što zapravo svjedoče drugima na različitim razinama svoga života, te je u tom pogledu od osobitog značenja odnos koji je prema nama uspostavio Isus Krist, istaknuo je biskup. Pozvao je lovce da se na ovom slavlju obnove u svijesti kako je za njihov vjernički život veoma važno drugovati s Isusom Kristom, napose sudjelovanjem na nedjeljnoj svetoj misi, jer je nedjelja dan u koji Bogu trebamo davati hvalu i slavu. Kazao je kako je papa Franjo u spomenutoj apostolskoj pobudnici istaknuo da joj je dao naslov Laudate Deum – Hvalite Boga upravo zato da nas podsjeti kako priroda nije naše nego Božje vlasništvo, te da smo pozvani za nju iskazivati Bogu hvalu. Zamolio je sv. Huberta da sudionicima slavlja pomogne biti takvima.

Na kraju mise biskup Škvorčević je lovcima na čelu s predsjednikom njihova županijskog saveza zahvalio za sve plemenito i dobro što nastoje činiti u svom obiteljskom i društvenom životu. Kazao je da gdjegod se ljudi udružuju za neku plemenitu svrhu ili cilj, to obogaćuje našu hrvatsku zemlju. Zahvalio im je i za sudjelovanje na ovom svetom slavlju, jer su njime na svoj način sebe smjestili u Božji svijet u kojem je živio i njihov zaštitnik sv. Hubert. Pozvao ih je da u trenucima životnih poteškoća u povezanosti s Bogom pronađu novu snagu i svjetlo. Nosačima pak lovačkih zastava zahvalio je što time svjedoče određeni ponos pripadanja pojedinom lovačkom društvu, ali i Bogu, izvijestio je Tiskovni ured Požeške biskupije.