Kako je došlo do te inicijative?

Biskup Škvorčević: Želio bih ponajprije od srca i s osobitim poštovanjem pozdraviti sve slušatelje Hrvatskoga radija, a potom ih upoznati s onim što Požeška biskupija nastoji činiti na Dan godišnje obnove čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika. Prigodom Velikog jubileja kršćanstva 2000. godine papa Ivan Pavao II. održao je u Bazilici sv. Petra u Rimu slavlje Čišćenja povijesnog pamćenja u kojem je očitovao kajanje i zatražio oproštenje za sve ono što su napose sinovi i kćeri Katoličke Crkve tijekom prošlosti nanijeli drugim ljudima, prvenstveno Židovima, potaknuvši katolike diljem svijeta da mu se pridruže u tom činu. Naime, kajanje i praštanje stav su kojim počinjenom zlu oduzimamo snagu djelovanja, oslobađamo se diktata mržnje i osvete te žrtve zadržavamo u čistom pamćenju i na svoj im način vraćamo dostojanstvo. Osobno sam smatrao da je na našim prostorima, gdje su snažno prisutni tragovi nanesenog zla nedužnim ljudima potrebno pristupiti na navedeni način te Požeška biskupija od 2000. godine u petak prije nedjelje Cvjetnice, nazvan u narodu „Žalosni petak“ (zbog toga što je toga nadnevka prije obnove kalendara bio spomendan Sedam žalosti BDM,) slavi Dan obnove čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika. Tada molitvom i postom, kajanjem i praštanjem, pokorom i žrtvom pristupamo žrtvama nasilja,  promatramo ih i pamtimo oslobođeni osjećaja mržnje i osvete, a ubojice povjeravamo Božjem sudu i milosrđu. Središnji molitveno-pokornički program održavamo svake godine navedenog dana u Jasenovcu.

S obzirom na brojne prijepore oko Jasenovca, koju poruku iz Jasenovca želite poslati?

Biskup Škvorčević: Najveće prijepore uzrokuje manipuliranje brojem žrtava jasenovačkog logora, osobito njihovo uvećavanje do razine koja nije realna s obzirom na onodobni broj stanovnika, a istraživanja su otežana zbog manjka ili nedostupnosti arhivske građe iz tog vremena. Posljedica toga je među ostalim distanciranje mnogih ljudi od Jasenovca sve do nepriznavanja žrtava, što samim žrtvama nanosi još jedno nasilje i nepravdu. Razumljivo je da  Crkve i druge vjerske zajednice nisu pozvane rješavati prijeporna jasenovačka pitanja, nego je to zadaća stručnjaka za pojedina područja. Poslanje je Crkava i religija moliti za žrtve i njihove ubojice, naviještati praštanje, milosrđe i ljubav, iskazujući na taj način najbolje poštovanje prema žrtvama i promičući pomirenje i povjerenje među pripadnicima različitih nacionalnosti i vjera. To je osobito važno na našim prostorima, označenima podjelama i pokatkad namjernim pokušajima određenih krugova poticati mržnju, koja kuje osvetu i sprema nove sukobe. Navedenim vjerničkim pristupom počinjenom zlu, zauzimamo se za dostojanstvo svake žrtve, ali i onih koji ih se spominju u čistom pamćenju. To je poruka koju idućeg petka ove godina prigodom spomenutog Dana žele s međureligijske molitve poslati iz Jasenovca visoki predstavnici Katoličke Crkve, Srpske pravoslavne Crkve, židovske zajednice i Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj.

Svoje djelovanje ste usmjerili prema ekumenskom i međureligijskom dijalogu, zašto vam je to važno?

Biskup Škvorčević: Smatram da je dijalog pitanje vjerodostojnosti kršćanske vjere i poslanja, napose Katoličke Crkve čiji sâm naziv govori o sveobuhvatnosti, cjelovitosti. Naime, bît je kršćanske vjere da je Isus Krist, Sin Očev, koji je čovjekom postao očitovao Božju ljubav na križu umirući za svakog čovjeka i za sve ljude, uključivši sve u svoju pobjedu nad smrću. Polazeći šire od činjenice da je Bog pozvao u život svako stvorenje, i da je svaki čovjek njegova slika, poštivanje svakog čovjeka, bez razlike na rasu, naciju, socijalno stanje ili neku drugu pripadnost, obveza je pripadnika svake religije. Osim navedenih razloga vjere, postoje za spomenuto djelovanje i motivi opće društvene naravi. Naime, povezanost među ljudima i njihova sloga oko temeljnih vrijednosti koje su im svima zajedničke, oblikuju društvo u kojem su svakom čovjeku zajamčena osnovna ljudska prava, uspostavlja pravednost jednaka za sve, što je temelj mira i blagostanja, kako svjedoči iskustvo čovječanstva. U dnu svake religije nalaze se navedene vrijednosti, te je smisleno na njih upozoravati, za njih se zauzimati i na njima graditi međusobne odnose. I zaključno: Vjernički gledano čovječanstvo već jest jedno po onome što je Bog za nas ostvario, po čemu je čovjek biće koje nadilazi sama sebe, biće transcendencije, te se on u skladu s time treba i ponašati, kako su to naglasili papa Franjo i  veliki imam Al-Azhara u Kairu Ahmed Al-Tayyeb u Deklaraciji o ljudskom bratstvu za mir u svijetu, potpisanoj prije dvije godine u Abu Dhabiju. O svemu tome snažno je progovorio papa Franjo u Enciklici „Fratelli tutti – Svi smo braća“. Svjedoci smo kako svjetski vođe putem naoružavanja ne uspijevaju osigurati navedene vrijednosti i mir u svijetu, te je velika nada da religijske vođe, napose kršćani svojom većom zauzetošću i suradnjom mogu učiniti na tom području daleko više. To ima svoje značenje i za našu malu Hrvatsku, za koju se u tom pogledu isplati djelovati i žrtvovati, sudjelujući u ekumenskom i međureligijskom dijalogu.