Koncelebrirali su svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova i iz katedralne župe. Pozdravljajući vjernike, biskup je kazao kako su se u predvečerje Nove godine okupili Bogu izreći zahvalnost za sve darove koje im je udijelio tijekom godine na izmaku, te ih je pozvao da raspolože svoja srca kako bi misno slavlje doista bilo »dobra hvala« Bogu, što u prijevodu znači riječ euharistija.

U homiliji biskup je spomenuo kako se ovih dana u jednoj televizijskoj emisiji o protekloj 2018. godini govorilo samo pozitivno, nabrajajući uspjehe i ostvarene rezultate, dok su se u drugoj sličnoj emisiji nabrajale samo neuspjesi i nevolje koje su u njoj dogodile. Ispripovjedio je i kako mu je nedavno jedna djelatnica u javnoj školi pohvalno govorila o katoličkim školama, gdje se među ostalim djecu uči da budu zahvalna, za razliku od njezina iskustva što ga ima s javnim školama, gdje individualizam nagriza osjetljivost jednih za druge i gdje se gubi kultura zahvaljivanja. Biskup je naglasio da tu večer nisu došli u crkvu nabrajati što je ove godine bilo dobroga ili lošega, nego se „po naviještenoj Božjoj riječi raspoložiti u svom srcu tako da Bogu možemo pravo zahvaljivati“. Pripomenuo je kako Božja riječ ne tumači prošlost na naš način poimanja, nego je vidi kao zahvate Božje koji postupno vode povijest prema njezinu cilju i smislu. Ustvrdio je da evanđelist Ivan u proslovu svog evanđelja podsjeća da je sva povijest svemira i čovjeka najdublje povezana s Riječju, drugom božanskom osobom, koja je oduvijek u Bogu, po kojoj je sve stvoreno, koja je ljudskim tijelom postala da bi one koji je primaju podarila moć postati djecom Božjom, svojom mukom, smrću i uskrsnućem uvela čovjeka u puninu svjetla i života. To je Božji projekt o čovjeku kojem služi Crkva i „kojeg postajemo dionicima kad god slavimo sveta otajstva“. Biskup je dodao kako taj isti sv. Ivan Evanđelist u svojoj Prvoj poslanici upozorava da su s dolaskom Riječi, Isusa Krista u tijelu nastupila posljednja vremena u kojima ga neki od njegovih ne primiše, odnosno neki su bili u zajednici njegovih učenika, ali su iz nje otišli i postali antikristi. Drama, izazov i svojevrsni misterij posljednjih vremena upravo je u podjeli na one koji ostaju vjerni Isusu Kristu i one koji su nevjerni.

Biskup pozvao nazočne da potaknuti naviještenom Božjom riječju zahvale Bogu ponajprije za dar života, a zatim za dar vjere i pripadnosti Isusovoj Crkvi „u kojoj nam je i ove građanske godine Isus Krist, utjelovljena Božja Riječ bio ljubav koja nas voli, svjetlo koje nas prosvjetljuje i nada utemeljena na njegovoj vjernosti jačoj od smrti“. Pozvao ih je i da Bogu zahvale što im je podario sposobnost da mogu trpjeti, i što razumiju da je u patnji prisutna dubina njihova postojanja, te da je „trpljenje put sjedinjenja s Isusovom patnjom po kojoj se rađamo na novost života i na onu konačnost za koju nas je Bog stvorio“. Zahvalio je vjernicima što svojim sudjelovanjem na misama nastoje disati u Isusovu Duhu i hraniti se njegovom prisutnošću u Riječi koju slušaju i u kruhu koji blaguju u pričesti. Zahvalio im je i što se kao župljani župe sv. Terezije Avilske i drugih župa redovito okupljaju u katedrali, i sudjelovanjem na slavljima unose u prvu crkvu Požeške biskupije svoju toplu, vjerničku dušu. Zahvalio je svećenicima i redovnicama za ono što „svojim služenjem ugrađuju u naše zajedništvo vjere, nade i ljubavi“, a pjevačima za njihovu snažnu potporu tom zajedništvu u slavljima. Zahvalio je svima nazočnima što su sudjelovanjem na ovom misnom slavlju posvjedočili da su onaj dio Božjeg naroda koji Bogu i ljudima zna reći „hvala“ te je poželio da im nova godina bude lijepa i blagoslovljena po Isusovoj prisutnosti koja ih neće napustiti ni u najtežim životnim situacijama.

Nakon pričesti sudionici slavlja izrazili su Bogu zahvalnost za dar protekle godine pjevajući himan «Tebe Boga hvalimo». Nakon popričesne molitve župnik Mladen Štivin upoznao je vjernike sa župnom statistikom u 2018. godini, a biskupu je zahvalio na svemu što je tijekom minule godine učinio za župu sv. Terezije Avilske, za Požegu i za cijelu Požešku biskupiju. Prije završnog blagoslova biskup je pozvao nazočne da ove znakovite večeri i noći povjere same sebe Gospodinu, koji je njihova sudbina i nada.